LIPO LI JE LIPO LI JE

JEDITE RIBU, VOZITE BICIKL, NOSITE POTKOŠULJE, SLUŠAJTE MAJKU, POŠTUJTE OCA, IZBJEGAVAJTE GMO, PIJTE ZELENI ČAJ, NE PIJTE DOK VOZITE, NE PLJUJTE PO ULICI, SLUŠAJTE PAMETNIJE, NE DERITE SE NA DJECU, NE BRINITE SE, REDOVNO SPAVAJTE

20.12.2007.

O POKLONIMA I MOGUĆIM ZLOČINIMA

mudrolija je: "Ne može se zaraditi para za poklone oko praznika, koliko se živaca za te poklone potroši."

odnosno: "cijena poklona je obrnuto proporcionalna sposobnosti kasirke da ga lijepo umota"

Nakon što smo odabrali poklone za mame, komada dva, ležerno se dogegaš do kase i kažeš "dobro veče" Ona odgovori "dobro veče", otkuca, ja kažem "može karticom".
"Molim vas da mi umotate"
A ona odmah ko sivonja prvi najružniji papir pa krene. "Molim vas možete neki drugi papir, koji mi odaberemo (ipak nismo u samoposluzi i ne kupujem kropir i zelje)"
"Može" kao, i jedan zamota tako-tako, a jedan isto moju guzicu kad se ne obrišem dobro (brišem se, ali slikovito zar ne?)
Djevojka na kraju prekine agoniju i postavi retoričko pitanje "Molim Vas, da li biste vi volili da vam je ovako nešto zapakovano?"
Crvenilo...

Razmišljajući dok smo izlazili zaključim da rad u parfumeriji nije previše naporan.

Nakon što te njih pedeset po dva puta pitaju: "dobar dan mogu li vam pomoći?"
ti kažeš može, jer ionako ne osjetiš ništa radi onih testera i klinaca.
Ona tad "baš za vas" izabere najskuplji parfem iako je za vašu mamu. Kad kažeš da je skup, oni izaberu drugi najskuplji. Pa ti kaže da je divan, i da ga ona isto ima i njene prije i da je divan.
Kad na kraju izabereš parfem, njeno je da ti naplati, zamota, i na kraju da tester maleni veličine govneta kućnog miša da skrene pažnju sa loše zamotanog poklona. Capcarap i to je to.
Ima još jedna stvar, a to je da u većini radi njih 50 koje stuhaju okolo ko muhe, kad se počne pakirati, slete ko na govno i naprave govno od jednog lijepog i prikladnog poklona.

Rezime je da su korištene tri rečenice:
1. Dobar dan izvolite?
2. Evo ovaj, i ja ga imam, divan je, imaju ga i moje prije
3. Toliko i toliko kuna

i jedna radnja
1. jednostavno pakiranje artikla

U čemu je poenta? Jeli to tako teško?
Njima nije očito, ali meni padne na pleća kao breme ratnog zločinca

19.12.2007.

U ČARAPU

Želim para, zdravlja i zlatnih klasova na poljanama
Želim novi auto sa jednim borićem na retrovizoru i upaljačem u pepeljari
Želim vječne baterije u daljinskom
toplu vodu u bojleru
malo ali dovoljno šećera u kutiji
Da nikad više ne pržim lignje
Da ako ih i ispržim imam malo sredstva za čišćenje odvoda da ne smrdi
Suhe i mirišljave tabane, zdrave zanoktice, čiste uši
rakije za obloge (mig)
rakije za brisače (mig, mig)
gandže da znam kako izgleda da mi ne podvale (mig mig mig)
popravljene printere i dresirane laserske miševe....

Ustvari

U novoj godini želim samo jedno.

Da prestanem da želim i da se uhvatim posla.

Lopate u ruke, lopove u šume
Zašto si se tako zagledala u me

14.12.2007.

U SUSRET NADOLAZEĆIM VJERSKIM PRAZNICIMA

Image Hosted by ImageShack.us



Da ih dostojno proslavimo i da veličamo prave kvalitete, kakve dosad jesmo i kakve ćemo uvijek. Da nam i ubuduće religija bude na prvome mjestu

12.12.2007.

PRIZNANJA I ODLIČJA

                                                       Image Hosted by ImageShack.us


Na svakodnevnom jutarnjem kolegiju na kojem kenjamo o stvarima za koje je brat bratu potreban samo jedan ponedeljkom, sjedimo, raspoređujemo zadatke, razrađujemo strategije, kukamo, svađamo se i pušimo cigare za velikim ovalnim stolom od trešnjinog drveta.
To je ujedno, zvanično najgori mogući početak radnog dana. Jedini gori bio da si svakodnevno zaposlen kao manualni čistač septičkih jama i da se pojaviš na radnom mjestu a jedine gumene rukavice ti ostale kući. Ima i gorih poslova i stvari od ovih mojih. S obzirom da ja radim samo jedan posao, i još sa strane jedan privatno, meni je najgori ovaj moj i jebe mi se za ostale. Svako svoj križ nosi (kakav egocentrizam...)

Nije ni ostatak dana puno bolji. Svaki od investitora, njih 15, ima neku dijagnozu ili je redovan član sa urednom članarinom kriminalnog miljea osim jednog koji je dobar ko kruh al je u Južnoafričkoj republici. Između svojih kriminalnih malverzacija, a pogotovo ako se kaže da žive blizu, kad krenu po jaja i mlijeko, navrate ovde do mene da me pilaju i pitaju "kad i kako?" i "može li jeftinije?" i "može li da izgleda ko da je od zlata a da platim 6 kuna?" i "znaš li da tvom šefu treba metak u čelo?".

Ima i gorih od mene. Recimo da ideš u rat i zadužiš uniformu od poliestera na koji alergičan još od djetinjstva, a pamučnih nema jer su u štabu. No, kao što rekoh, svako sebi. Ave Brale

Na jutrošnjem kolegiju sam napokon dobio priznanje svog šefa. Zvanično i otvoreno mi je priznao da sam u najgoroj poziciji, da sam prekrcan i da sam u "banani". "Banana" je vjerovatno jedna loša stvar u Splitu, kod nas se još uvijek jedu. Pred svima je to rekao. I na trenutak sam se osjetio priznanje. Kao da mi nije najgore. Gledao sam u veliki ovalni stol od trešnjinog drveta, zapalio cigar i zamislio da golim rukama vadim govna iz septičkih jama ili ležim u rovu u poliesterskoj uniformi. Svako govno je isto, i svaki rat je isti. Sranje je sranje.

Al opet svako sebi.

Dobro jutro želim prvo sebi pa ostalima

11.12.2007.

BON TON

Da niko više ne radi ono što bi trebao, to jest da je poremećen sistem vrijednosti svjedoči i razgovor na mom mobitelu od prije pola sata.

Uan tu tri fo, gedapa, gidonap

Dignem slušalicu  i nisam ni izustio halo kad tamo

"Aaa pogriješio sam, pardon. Pogrešan broj."

Ček kako si pogriješio? Kako ZNAŠ da si pogriješio? Pa nemaš oko na uhu da vidiš koga si nazvao dok pričaš? Da nisi možda vidovit? Možda putnik kroz vrijeme koji već zna šta ću reći pa skonta da je pogriješio? Ili me zajebavaš na telefon? Možda podvojena ličnost pa sam sebe zajebavaš na telefon. Prva ličnost nazove broj pa da drugoj da se javi? Bando.

"A dobro, prijatno"

Ja majke mi ne znam jesam li pogriješio dok se neko ne javi i kaže mi baritonom da nije djevojka.

Ovaj unaprijed odgovara. Šta se desilo sa onim pozivalac, primatelj i ostalim standardnim ulogama u jednom telefonskom razgovoru.

Nisam za stereotipe, ali jedan "halo, mogu li dobiti...?" nikad nije bio pretenciozan.

10.12.2007.

BOOM BOX

Ne bih da zvučim nervozno, isprovocirano ili ko da mi je pretjerano stalo, no, moram primjetiti jednu stvar. Baš jučer oko 3-4 sata, u danu u kojem se sati broje do ponedeljka sa: "još je rano.", "joj već podne" i one "joj ko će sutra ustati" do famozne jutarnje "jebem ti život i pos'o", primjetim nenaočitog mladića u trenerci, platnenim tenama marke "nike" i montuši jakni, kako nosi svoj mobitel u ruci s kojeg se prolamao milozvuk nekakve džigare ili popularno poznatod muzičkog izričaja "turbo folka". Nije on jedini. Vidio sam "x" takvih primjera u Splitu. Sve drže mobitele a sa njih piče samo sranja. Samo i isključivo sranja.
Ugl.
Lomila se i rasprostirala tužna popevka i kafanskim danima, nesretnim ljubavima i slomljenim čašama, od glavu to jest. Koji je to fanatizam... Koliko moraš biti zaljubljen da slušaš tuđu muku, mučeći se da čuješ šta ovaj pjeva na lošem zvučniku mobitela. Iskreno, nisam razumio nijednu riječ, al ideologija tekstova turbo folka nije daleko odmakla od "dotako sam dno života". Da se razumijemo, Toma je stvarno bio sjeban i umro od raka, al kako Karleuši može biti loše? Ili Seki Aleksić? I kako se taj nenaočiti gospodin uopšte može poistovjetiti s tekstom?
Hoda mladić cestom, ima para, vidi se po odjeći, nije bolestan, vidi se po fizionomiji, a nije ni slomljenog srca jer je dalmatinac. Dalmatinci ne vole, oni jebu. Osim Arsena.
I šta je sad poenta toga?
Jedino s čim mogu poistovjetiti ovaj akt je sa "Boom Box" manijom ranih osamdesetih. Boom box je onaj velki kastofon što se nosi na ramenu, i kasetaš je, i nosali su ga crnci. Ti crnci tada su bili slično obučeni kao i ovaj nenaočiti mladić. Nešta široko tamo-vamo. Sa kasetaša se rasprostirali zvuci o stradanju i patnji i bolesti. O Africi. O Hajle Selasiju. A nijedan od tih crnaca ne vidje ništa od toga. Još je dovoljan dokaz da je boom box bio pravo skup tada, tako da priča o siromaštvu ne drži vodu. I eto crnci napredovaše od tada. Prestali su pjevat o africi nego pjevaju o parama, pičkama i kendi šopovima. Degradacija.
E dokle će mladi balkanci? Kasnimo jedno trideset godina, boom boxovi su šupački mali i nemamo Oprah.

Što rekoše no future

Tja

P.S. Walkman is not Dead

04.12.2007.

ZATRESLA SE BRDA...

Image Hosted by ImageShack.us


Na današnji dan se rodio Jeff Bridges, Sergei Bubka, Ludi konj (poglavica) i Tyra Banks. Tito proglasio vladu u egzilu. U Montrealu na Zappinom koncertu izbio požar pa Deep Purple snimili Smoke on the water i počeo VIjetnamski rat.
Također se rodio Brale. Braletu je danas 27 godina (dvadeset jedna godina).

Prije tačno 27 godina na hladno i smrzlo poslijepodne zakmečio je glas malog braleta i daleko odzvanjao rodilištem u Crkvicama u Zenici. Pronio se glas jako brzo, od sela Putiša, preko Kaonika do Busovačke kotline. Niko nije ostao ravnodušan. Braletovi poznanici iz rodilišta, otprilike par dana stariji i po jedno sto grama teži su pljeskali i navijali iz svojih bešika. Njihove mame su gledale sa suzama u očima i govorile: "Jebo sliku svoju jes ljepo djete. Isti mater samo što ima ćunu. Ma đe didin zub? A? Đe? Abulubulululububu (onomatopeja razgovora sa djetetom)"

Evo šta su poznati rekli o Braletu:

Mama: "IZLAZI IZ MENE JEBEMTI..."

Tata: "Jesi sigurna da je moj? Hihihi, šalim se. Vidim po ćuni da jest:)"

Mlađi brat: (on se koprcao u testisima oca i čekao svoj red)

Ante Marković: "U čast njemu dopšutam kredite svim narodima i narodnostima SFRJ"

R2D2: "blipblikrrrrgnlipbingbing"

Metallica: "BRALE FUCKIN ROCKS"

Bob Marley: "Rodio se VO YO YO YOOOOOO"

Komšinica Ana Čakić: "A jes fino dijete majko moja... Imaš finđan ulja da posudim?"

Oliver Mlakar:  "Izvrsno,  ha ha, izvrsno"

Madonna:  "Luk et him, lajk a vrdžin"

Cicciolina: "Che cazo (prim. prev.: koja kita)"

Dave Gahan: "Personal Jesus..."

Bilo je njih još. Toliko mnogo da bi se moglo pisati danima. Enivej. Braletu je rođendan. Provedite ga sa bližnjim i dragim osobama u prijateljskom i prazničnom ozračju i slavite u miru i harmoniji.


Srdačno Vaš dopisnik iz Splita
                Kontinentalac, godina 27


P.S. adresu za poklone tražiti preko privatnih poruka

03.12.2007.

JUŽNJAČKA UTJEHA

Priča mi lik maloprije na telefon. Jedan stariji, ozbiljniji zajebant. Reče mi da su u Dubrovniku nedavno priznali južinu kao olakotnu okolnost kad su nekom liku sudili za ubistvo. I da se ta praksa još uvijek koristi na Siciliji. Doduše na siciliji jedu i crvav sir al Dubrovnik je ipak malo bolji.

Odgovorio sam mu da mi ne daje lažne nade. Ubistvo je ubistvo. Južina je južina. Šupak od šefa je šupak od šefa.

I eto, danas je južina, a moj šef na putu.

LIPO LI JE LIPO LI JE

TAČNO VRIJEME
SPLIT
BUSOVAČA
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031



KARIKE

AUTOR
Kontinentalac je jak kao dvadeset žena.
Kao dvadeset velikih žena

HIT TJEDNA

TIŠINA

MATE MIŠO KOVAČ -PUCAO U SRCE RANIO RUKU