LIPO LI JE LIPO LI JE

JEDITE RIBU, VOZITE BICIKL, NOSITE POTKOŠULJE, SLUŠAJTE MAJKU, POŠTUJTE OCA, IZBJEGAVAJTE GMO, PIJTE ZELENI ČAJ, NE PIJTE DOK VOZITE, NE PLJUJTE PO ULICI, SLUŠAJTE PAMETNIJE, NE DERITE SE NA DJECU, NE BRINITE SE, REDOVNO SPAVAJTE

31.05.2008.

RECIKLIRAJ, NE STAGNIRAJ

Redovna nabakva živežnih namirnica, escajga, logistike, čakčalica i salveta je česta pojava u našem malom kolektivu, iako ćemo sa padanjem standarda morati pronaći alternativne načine prehranjivanja i prepijenja. Jedan od prijedloga je hibridni način udisanjem Nitrogena kojeg najviše ima u atmosferi i besplatan je samo se kratko živi. No, nema proizvoda bez nuspojave makar to bilo umiranje u agoniji gladi a lešinari te gledaju sa National Geographica (Zum risiken und neberwirkung kommen sie gleich zum marienplatz ohne beinen u singen sie Guildo hat euch lieb mit zwei stucke bratwurste ohne zwiebel und zuruck parkierte lorry mitt kippe oder Apotheker)
Na najvećoj polici blistali su toaletni papiri. Dvoslojni, troslojni, sa golubovima bez njih, sa mirisom bez mirisa. Meni zine guzica odmah. Ajde dvoslojni i troslojni, normalno a je razlika, manji je otpor kože sfinktera i manje se nadražuješ a troslojni možeš koristiti da brišeš gorke suze kad gledaš Oprah i njenu veličinu. No, mirisni me buni? Kolika je šansa da će ti neko pomirisati dupe nakon izlaska iz vece-a osim komšijinog psa? Izletiš iz vecea i kažeš djevojci, bratu, mami, tetki, komšinici, ili bilo kome ko se zatekne čekajući ispred tvog vecea,
"Jooooo jesam se pokenjo, brat bratu 2 kile. Ko beba. Oš da pomirišiš.?"
"Neću srdi dovde."
"Ma ne to silly person, pomiriši mi anus."
"A. Ok. (Šnjof šnjof). Mmmmmmm. Violeta troslojna?"
"Znaš mene..."

Uzeli smo onaj od recikliranog papira. Smeđeg ružnog. Hrapavog. Zašto smo se odlučili za njega? Jer moja guzica izrazito ekološki osvještena. Strpiće se da što manje amazonskih šuma završi u šolji u vrtloženu sifonskih masa i tvari.  Sretan sam ga degustirao, i stvarno je gadan papir. Em loše briše, em ne upija, grebe, opire se, teško se kida, a jedino ok je što je već boje govneta tako da se na iznenadiš puno kad pogledaš u mjesto zločina. Jednom prilikom sjedeći na šolji i pripremajući se da izgrebem dupe prođe mi kroz glavu. Ko je taj ko reciklira toaletni papir? Ko je taj nesretnik koji čeka na kraju kanalizacione cijevi i razabire među govnima rukama, traži papire, skida nekom prikladnom plastikom zapečene ostatke, pere papire na ruke i šalje dalje svojim kolegama na sušenje prešanje i namotavanje na one kartonske cjevčice? Kolko često pere ruke? Kakav on papir koristi?
Toliki izbori papira za dupe su moje dupe produhovili i jedva čekam da izađe papir sa isprintanim Majakovskim i njegovim pismima i poemama, da skupa dupe i ja jecamo i naprežemo se. Da skupa ponavljamo školsko štivo i sa drugim guzicama pričamo o umjetnosti.

26.05.2008.

JUNAJT JUNAJT JUROP

Sjedimo na terasi i gledamo more. Ja sam već stariji iskusni arhitekta i uživam u plodovima svoga rada. Sviram gitaru i pušim cigaru. Kosa mi nije opala, doduše imam malo veće zaliske i mali stomačić koji se vidi samo kad sjedim. Žena je u kući s prijateljicama i piju martini i zajebavaju se na račun najnovijeg J.Lo. II parfema koji niko ne kupuje jer su onima koji su kupovali počele enormno rasti guzice i onda otpadati. "Koje tuke, hihihihi. Čuj to kupiti?!" čujem kako se hakače "Pa jedino gore je kupit kremu za lice Janice Kostelić u dm-u, hahahaha"

Mali sjedi i na laptopu čačka neke pizdarije, igra 3d pasijans i real minesweeper. Jedan sretni dvanaestogodišnjak, naturalizovani Haićanin iz Busovače.
"Pape" kaže (zaostaci iz splitskog života), "ja ne razumijem te odnose na balkanu. Tamo vazda neka sranja"
"Šta sam reko za takve riječi?!"
"Al jesu tata jel da?"
"Ma jesu al nemoj makar pred gostima tako pričat"
"Ja ne kontam te odnose nikako. Ko je koga ubijo i okupiro i štajaznam. Treba mi za referat sutra "Moji roditelji su iz"

Ja uzmem laptop upalim, konektujem se, i upišem Youtube. "jebote ovaj youtube se nije promijenio ima 20 godina. uvijek će bit budala sa kamerama" pomislim na glas upisujući u search "Eurosong 2008 serbia".
Izbaci mi jedno gzilijardu linkova. Dominiraju oni linkovi "smrt eurovoizije", dobar dokumentarac BBC-ja o "slučajnom" urušavanju krova već dotrajalog Millenium Dome-a u Londonu za vrijeme nastupa predstavnika Republike Istre na talijanskom jeziku. Navodno Slovenska separatističko-aneksistička organizacija nema ništa s tim. Jah. Isto ko što nema piramida.

Nađem najbolji link i upalim da gledamo.

"E vidiš sad."
"Šta je ovo?"
"Ma gledaj, polako. Vidiš Izrael. Oni se tada nisu protezali preko Saudijske i Irana nego samo dio oko Jeruzalema i tad su ratovali isto a nisu ni bili u Europi"
"Vidim"

"E vidiš ovu zastavu crno-crveno-žutu što mašu ispred. E oni su pobili bruku židova. A to ti je sad Sultanat Germanija"
"Aha. A što im mašu?"
"Žao im bilo"
"Evo i Lake. Baš ovih dana će snimit drugi album. Nije loše za 30 godina svirke"
"Simpatičan je pravo."
"Pa jest. E sad pazi dobro" (počnem premotavat na glasanja) "Vidiš kako daju ove glasove fol, po 8, 10 i 12 bodova?"
"Vidim"
"E oni su ti svi ratovali"
"Ne seri?!"
"Nemoj meni ne seri, ja sam ti tata. Svi ovi što daju glasove 8, 10, 12, svi su oni ratovali. Vidiš tad su Rusi pobijedili jer su sve ove Moldavije, Azerbejdžani i Ukrajine glasovali za njih, a ovi su ih handrili godina. Kažu da su Ukrajinci jeli jedni druge radi Rusa. Tad nekad je Putin posto android i proglašen za doživotnog predsjednika"

"Gledaj engleze. 14 poena samo. Ne vole ih jer im se jebe za Europu"

"Dobro veče braćo Srbi"  zaori se iz Slovenskog studija

"Jo jesu ovo Slovenci šupci?"
"Nemoj tako da... ma jesu nabijem ih. Oni su isto ratovali sa Srbima. Doduše kratko jer su pizde, a sad ih ima jedno 150 pod vodstvom Joško Jorasa, i hoće da ocijepe Istru, Sjevernu Italiju, Južnu Austriju, Slovačku i Sarajevo pod motom, "gde je Mercator tudi tukaj je Slovenija"

"Čekaj sad, kako sam skonto ovo je pravo licemjerje i sranje i primitivizam i lobiranje i nepotizam i nekulturno i degutantno i baš totalni kurac?"

"Pa jest."
"Šta ću za referat?"
"Reci da su ti roditelji iz Italije?"
"Što?"
"Pa oni nisu bili na Eurosongu"

Sjedimo na terasi i gledamo more a na radiju piči Toto Kotunjo Junajt Junajt Jurop.

16.05.2008.

PISMENA VJEŽBA

Naslov: Kad porastem biću Luka Nižetić

Kad porastem, a to će biti brzo želio bih da budem neko važan. Neki junak bih volio da budem. Da znam sve i svašta i da sam jako bitan. Da me zovu svuda i da budem na televizoru. Ne da budem stari milje i gondola. Nego u televizoru. Tamo gdje žive Mirjana Hrga, Goran Milić i Snorkijevci. Ja sam dugo maštao (to je ono kad nešto hoćeš jako a nemaš ili ti ne daju, pa onda zaspeš otvorenih očiju i sve zaboraviš oko sebe pa te tata opali čvegerom i kaže "spusti se na zemlju") i onda sam htjeo da se dogovorim sa sobom ko da budem. Htjeo sam da budem Supermen al sam skonto da on po cijeli bogov dan ništa ne jede nit ide u VC nego samo leti, a kako sam ja sklon prehladama morao bi da nosim duge gače non stop i potkošulju pa ne bi bio zgodan, a i nervira me ona njegova novinarka jer se folira. Onda sam htio da budem Betmen al sam odustao jer nemam položeno za betmobil a biciklo se ne pojavljuje u betmenu. Ne sviđa mi se i da me služi onaj stari dido jer me podsjeća na mog didu. Ni to mi se nije svidjelo. Mama mi je rekla da je dobar čovjek onaj Mendela Nelson Butros Butros pa sam mislio da budem ko on al sam odusto kad sam vidio da je crnac i da je bio u zatvoru dugo. To se ne bi svidjelo mojoj raji da sam crnac i u zatvoru jer sam trapav i stalno mi ispada sapun. Bilo je tu još ljudi koji su važni al mi se niko nije svidio. Tu i tamo sam htio biti Maveriks iz Top Gana jer je zafrkan i vozi motor i lijepo se smije dok se nije pojavio kod one debele crnkinje sa velkim podočnjacima što samo sjedi i priča nešto i daje siromašnima. Ona je fina samo je žena a ja sam muško pa ne mogu bit ona. Kad je Top Gan bio kod nje htjeo ju je da je zadavi na fotelji i smijo se ko lud a meni to bilo bezveze. Ja sam već pomislio da neću znati šta da budem kad porastem i da ću ostat najmanji u razredu i da će me svi zezati i tjerat da im dajem griz i guc, i da donesem svoju loptu polu-fudbal za viktorije da igramo kad sam vidio s mamo u deemu jednu sliku.
Bila je to plakata gdje je bio jedan momak u potkošulji od Galeba iz Omiša i smije se i nešta se kofrči ko ono "vidi mene jesam lud ko struja" (to mi izraz sad koristimo). On se zove Luka Nižetić. Taj momak je čovjek koji bi ja volio da budem. Pjeva stvarno super i ima dobre tekstove (rekla mi je profesorica muzičkog da su duboki al ja to ne kontam) i kad kaže da mu puše bura da mu je ustvari teško i da je usamljen, a meni kad puše bura samo mi hladno. On je isto bio na ples sa zvjezdama. Uvijek je ozbiljan bio i fino obučen, a onu curu vrti li vrti oko sebe pa joj se zamanta a on je uhvati a ona se sva uzjoguni. On je tu pobijedio bio jer je super pleso. Ima i ljepu frizuru ko Bekam. On, ja mislim najduže nosi tu frizuru. Duže i od Bekama i sve moje raje kolki je to karakter. A ima i para puno jer nosi šalove i sako ko Ibrahim Rugova i uvijek ima malo velke hlače koje su inače skuplje nego one manjeg broja. Blago mu se. A Mirjana Hrga ga zvala da priča o Emoima (to su oni sa čudnim frizurama što su nešto uvijek u crnjaku pa se ubiju) i zvala Luku i nekog doktora sociologije. Čovječe onaj doktor nije ni zaustio, samo je Luka pričo. On zna sve a doktor ispo glup. A Hrga ga gleda pa se sve namješta, sad bi ga poljubila meščini. Eto takav je luka. Još ima i nekakve moći, čovječe, gdje god odeš il pogledaš on je tu. Na posterima, na televizoru, na spotovima, na reklama, a jednom sam ga vidio u Splitu, samo se s curama družio. Blago mu se. On se može iskopirati i biti svuda. Ja bi volio bit ko on.

Stavio sam i sliku da pokažem kako je on dobar i kako ima cura uvjek.


Image Hosted by ImageShack.us

datum 16.05.2008

08.05.2008.

SVI U NAPAD...PANIKE

Ima neka statistika koja kaže da je u Bosni oko 60 posto ljudi imalo ili ima napade panike. Ja isto nisam izuzetak.
Sad, da bih dočarao šta je to napad panike ovim ostalim 40 posto, koji nisu imali nijedan napad do sada, bilo bi nužno da se tih 40 posto provozaju avionom ako već nisu.

Let aviona ima iste simptome kao i gore navedena "bolest" ili "fenomen"

Fenomen se javlja kad je u blizini puno ljudi. Kao u avionu. Osjećate kao da gubite tlo pod nogama. Kao i u avionu. Guši vas. Kao i u podmornici (šalim se, kao i u avionu). Osjećate se otuđeno i kao da vas niko ne jebe ni dva posto. Svakog trena očekuješ da ćeš da umreš, da li od napada panike ili od napada napike zbog otpadanja krila i sunovraćenja Airbusa 330 u bezdan. Uvijek neko u blizini počne da ti govori kako će sve biti ok ali da se ipak paziš, pa bila to djevojka, prijatelj, mama ili pas, ili kapetan leta i stjuardese. Počneš da se treseš, što zbog napada što zbog turbulencije. Ne želiš da budeš na tom mjestu. Nervozan si i neudobno ti je. Uvijek ti neko puše za vrat. Uvijek ti nekom pušeš za vrat. Imaš osjećaj da propadaš, znojiš se i najrađe bi se ubio.
Na kraju svega sve završi ok, osim što se ne sjećaš gdje si i kako si proveo trenutke napada.


U principu bolji su napadi panike jer prema istraživanjima od napada panike niko nije umro, onesvijestio se ili kolabrirao ili još neka gotivna riječ iz riječnika, a od aviona se gine.

LIPO LI JE LIPO LI JE

TAČNO VRIJEME
SPLIT
BUSOVAČA
<< 05/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031



KARIKE

AUTOR
Kontinentalac je jak kao dvadeset žena.
Kao dvadeset velikih žena

HIT TJEDNA

TIŠINA

MATE MIŠO KOVAČ -PUCAO U SRCE RANIO RUKU