LIPO LI JE LIPO LI JE

JEDITE RIBU, VOZITE BICIKL, NOSITE POTKOŠULJE, SLUŠAJTE MAJKU, POŠTUJTE OCA, IZBJEGAVAJTE GMO, PIJTE ZELENI ČAJ, NE PIJTE DOK VOZITE, NE PLJUJTE PO ULICI, SLUŠAJTE PAMETNIJE, NE DERITE SE NA DJECU, NE BRINITE SE, REDOVNO SPAVAJTE

18.08.2008.

REAL LIFE

Kada odem na sjever uvijek se mentalno pripremim. Pripremim se da ću potrošit kišu božiju, većinom na alkohol. Pripremim se da ću jesti sranja u sitne sate jer gdje god da se uvalimo da spavamo (kod prijatelja kojima se zahvaljujem ovom prilikom) niko ne kuha, a neki nemaju ni dovoljan broj suđa. Samo usuho i upekareno.
Najviše se pripremim da moram da odgovaram na dva ili rijetko tri pitanja. Na prvo je odgovor "jučer", na drugo "sutra", a na treće, ako ga ima odgovor je "evo...kod tebe?".
Sa najbližim poznanicima, prijateljima i drugarima se ispričam, njih ima recimo deset. S njima u dva ribara, za šankom, po stanovima i ostalim intimnim mjestima razglabam o svemu i svačemu, i većinom se ta priča svede na težinu i kukanje u trijeznom stanju, i totalno pozitivno rasulo u stilu one scene iz "Lock stock..." kad se napijemo.
Sa ostalima, da se ne uvrijede, priča se svede na ovo troje.
"EEEEEEEEEeeeee otkud ti? Kad si došao? Kad ideš?" i ako u blizini nema kakvog alkoholnog pića, priča na tome i ostane i u tom trenutku se učini jedan idiotski pokret imitacije rukom slušalice telefona koja se prinese licu sa izrazom "e javiću ti se, čujemo se".
S nekima se čujem, s većinom ne.
Godi mi da se tako pozdravljam i tako komuniciram, a da budem iskren velika većina srdačnih ljudi i nije tako srdačna nego je takva rutina u gradu. Ova nesretna generacija nema šta drugo reći između sebe tako da su ova tri najbezbolnija i gotovo odaju osjećaj prisnosti. Da me se nebi odrekli nakon ovoga što pišem moram da kažem da ima i takvih ljudi kojima je drago što te vide iz nekog razloga al su ih ovi prvi nesretni naučili da se ne isplati ulaziti u druge duže rasprave.
Ta tri su apsolutna istina za mene bila. No ima i jedno četvrto pitanje. Odnedavno i sve češće.

Prelazim na čobaniji most, popio par piva, idem na ćevape u peticu kad naiđe jedan poznanik sa faksa. Zove se Kkkk k kenil. (ime sam namjerno promijenio, to jest dodao sam dva slova viška na ime i pokušao da izimitiram njegovo mucanje).
Tako ja na mostu i kaže meni Kkkenil "eee pa-ha đesti otkud ti, šta-ha-ihima?"
Ja odgovorim "Evo...kod tebe?"
"Kaahad si do-o-o-ošo?"
"Ma juče"
"Kadiideš-š?"
"Sutra, radim u ponedeljak" (primjetiti kako sam namjerno proširio rečenicu sa par adekvatnih uzrečica i priloškom odredbom za vrijeme i jednim glagolom da ljepše zvuči)

e sad pošto smo bili u prolazu i svak je žurio svojim putem, nije bilo zgodno da mijenjamo brojeve telefona jer nismo toliko bliski bili na faksu. Taman da se okrenemo zadnji put i pokažemo onaj pokret kad se imitira slušalica kad Kenil:

"Eeeee ima li Fejsbuk?!?"
"Nemam, obriso sam"
"Joooooo levata." odgovori mi Kkkkenil

LIPO LI JE LIPO LI JE

TAČNO VRIJEME
SPLIT
BUSOVAČA
<< 08/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31



KARIKE

AUTOR
Kontinentalac je jak kao dvadeset žena.
Kao dvadeset velikih žena

HIT TJEDNA

TIŠINA

MATE MIŠO KOVAČ -PUCAO U SRCE RANIO RUKU