LIPO LI JE LIPO LI JE

JEDITE RIBU, VOZITE BICIKL, NOSITE POTKOŠULJE, SLUŠAJTE MAJKU, POŠTUJTE OCA, IZBJEGAVAJTE GMO, PIJTE ZELENI ČAJ, NE PIJTE DOK VOZITE, NE PLJUJTE PO ULICI, SLUŠAJTE PAMETNIJE, NE DERITE SE NA DJECU, NE BRINITE SE, REDOVNO SPAVAJTE

29.04.2009.

LIFTOVI

Neki dan sam bio u "gradu splitu". Tačnije u banovini. To je jedna zgrada izgrađena na samom vrhuncu NDH negdje 39-te godine, u poznatom "kartonska kutija sa milion malih istih prozora i malim ružnim popločanim parkom sa avangardnom kamenom skulpturom koji sveukupno liči na brabonjak vepra kapitalca" stilu. Sad su tu glavne vlasti i najveća koncentracija neradnika otkad je crne gore. Tamo se tako malo radi da ako češće naiđeš pored tog objekta, iznenada dobiješ napad bolikurcanja za koji je osnovni i najbolji lijek ispijanje "makijata s par kapi ladnega mlika na rivi u trajanju od 5 (+-1) sati".
Tamo sam išao poslom, koliko god to apsurdno izgledalo, i stao sam ispred lifta. Krenuo sam da ga pozovem sa petog na prizemlje i pritisnuo dugme za dole. U istom trenutku pomislio "jeb.. đe ću dole?" i pritisnem dugme za gore. Tu mi padne na um jedna stvar. Čemu dva dugmeta za pozivati lift? Jebe se da izvineš njega hoću li ja gore ili dole. Šta će biti ako napraviš ovo što sam ja napravio? Jel se uvrijedi? Da li možda kaže "e nećeš majci sada. ima da ideš dole ako si pritisnuo dole. nema gore dole kod mene"
Ako su takvi, zamisli kako se naljute oni kojima pukne sajla. Biće da ih fakini dobro izjebu prije nego što se ovi spuste i otvore vrata. "Gore ću, dole ću. Ma jok. Gore je bolje. Dole dole."
Ma mrš liftovi, treba se i vas ustručavati.
Zaključak je takav, da ovi što prave liftove ne trebaju staviti dva dugmeta kad ih zoveš. Stavi jedno jebemu mater, pa ne zoveš batlera kraljice Viktorije.
Ok, prošao je taj dio s dugmićima, i onda uđem unutra.
E sad zašto nema, u jednom periodu života, makar jedan školski sat i to obavezni sat koji ćemo provesti vježbajući ponašanje u liftu? Da sat vremena samo stojimo na neugodno maloj udaljenosti jedni od drugih i samo šutimo. Jedni drugima pušemo u vrat. Pa gledamo u pod. Pa u plafon pa na sat.
Onda da se još na taj školski sat donese školska tabla sa iscrtanim brojevima od "Po", "PR" pa onda od "1" do ko zna koliko i da je prebrojiš po sto puta.

"prizemlje, prizemlje... e hajmo sad. polako. devetnesti. dobro je. samo da niko ne uđe. e u kur... hajde samo je dvoje klimoglav. treći, treći brzo. četvrti. jel ovo ja smrdim?! majica prokleta. jebo je poliester. evo sad se i znojim. i oni su skontali. opet staje?! šta je danas svima. idite pješice. sedmi. osmi. ajdeee ajde. izdrži Davore, izdrži"
Do devetnaestog već odlutaš u djetinstvo gdje te kao malog majka nosala u naručju i govorila neke stvari kojih se ne sjećam

Psihološka granica je 4 sprata. Naravno da ovisi i o veličini kabine. Što manja kabina to je neugodnije duže relacije izdržati.
Interesantno kako se i najpričljiviji ljudi u liftu osjećaju kao kamikaze pred uzlijetanje. Nema priče. Tu i tamo se kaže "dobar dan" ili samo jedan kratki klimoglav. Taj klimoglav je odavno poznat u psihologiji liftova kao "pozdrav kojim ti kurtoazno odgovaram bez potrebe za nastavkom razgovora u ovoj neugodno maloj pokrentoj kabini sa velikim ogledalom"

Kad sam završio svoj "rad" u toj zgradi krenuo sam nazad na posao. Ispred lifta sam vidio dva srednjovječna muškarca velikih stomaka, i jednu babu. Progutao knedlu, duboko uzdahnuo i zakoračio unutra.
Klimnuo glavom i počeo da obrojavam vječnost do prizemlja.

Stepenice nisu dolazile u obzir.
Pa nisam retardiran ako ne volim liftove

26.04.2009.

APEL

UKOLIKO SE KOME PONUDI POLOVAN EXTERNI HARD DISK OD WESTERN DIGITALA OD 250 GB, A PONUDI MU GA NEKAKAV NARKOMAN CRNI (CRNI MU JE IME) NA GRBAVICI KOD KAFIĆA CHE GUEVARE NEKA MI SE JAVI NA BLOG: KO GA PRONAĐE SLIJEDI MU NAGRADA (OZBILJNO MISLIM)
ZAHVALJUJEM UNAPRIJED

23.04.2009.

DEGENERACIJA MUZIKE

Ja, kao muzičar dugi niz godina, živim za dan kad će na MTV-u ili TV Pinku puštati spotove u kojima neće biti pjevanja, ali nikako. Nego će se girl band, sa golim silikonskim ljepoticama, seksati u grupnjaku sa pedeset crnaca sa zlatnim zubima u savršeno razrađenoj koreografiji. Možda i samo možda da se ponekad kaže neka riječ da se naglasi početak, sredina, vrhunac i orgazam pjesme.
Jedan od spotova bi izgledao ovako:
Gro plan lica preplanule djevojke. Kamera se odalji a djevojka u ruci drži penis kao mikrofon. Još malo dalje i vidi se da se njene prijateljice iz girl banda u svim pozama valjaju po swarowski kristalima sa nekih trideset apolona od 20-25 godina. U bendu mora biti jedna crnkinja (tolerancija), par bjelkinja, i možda kakva egzotična meleskinja ili azijatkinja odgojena u zapadnjačkom duhu. Sve imaju, ne prevelike, ali velike sise.
Ona prva ponovo uđe u kadar, u očima joj odsjaj od onih u krug postavljenih neonki iz spotova. Cijelo vrijeme piči neka muzika, ali ona nije ni bitna. Bitna je utoliko da neki Timbaland može uzeti tantijeme na svako puštanje pjesme na teveu.
Da napomenem da bi se pjesma zvala totalno kretenski tipa "jockey ride" ili "69" štajaznam.
Hajmo se vratit na pjesmu. Dakle dolazimo do one glavne. Ona je sad nagužena na novi Bentley i kao potpuno spontano otvara svoju novu nokiu od Louis Vuitona dok joj jedan reper crnac sa govornom manom prilazi s leđa u punoj erekciji i repa nešto "hm, ha, hm", naravno što nerazumljivije. One ostale ništa ne pjevaju nego se karaju po burberijevom tepihu od 120 m2 ručno vezenom u indoneziji samo za ovaj spot. Sad se već ubacuje par scena sa padanjem vode i usporenim scenama te raznim grimasama u krupnom planu.
Sad se već i ona glavna počinje karati. Nema pjevanja naravno jer su joj trojica zaptila sve otvore na tijelu. Muzika cijelo vrijeme svira ali ona nije bitna, to jest niko je ne primjećuje.
Opet onaj crnac uđe sa "hm, ha, hm" i vidi mu se na faci da pravo pati radi nečega u spotu te nonšalantno šalje poruku sa platinastog Blackberrija dok sjedi u kabrio Enzo ferariju i ima okačene svoje inicijale izljevene u zlatu i afričkim krvavim dijamantima. Muzika i dalje piči i piči. To primjete oni slijepi ili oni seksualno poremećeni. Spot završava sa preplitanjem mnoštva usporenih scena seksa, naravno, i crno bijelom scenom bukkakea. Po njima svima padaju novčanice, onaj bentli i ferari gore u ekstazi, tepih je sav uflekan a negdje u ćošku sjedi producent kao pravi kuler i pimp kakav i jeste i smješka se brdu zlatnih poluga.
Kraj spota.
Kad bolje razmislim čitav spot je crnobijeli da više do izražaja dođu podmazane guzice i preplanule sise.

To će biti dan kad ćemo sigurno znati da je popularna muzika umrla.

No muzika, kao što sam rekao, nije ni bitna

19.04.2009.

Ne postoji dovoljno dobar i gorak naslov

Šta bi ljudi radili da nema ovih državnih vjerskih i političkih praznika?
Da li bi se i dalje čuli sa prijateljima. Da li bi prštali od sreće oko nove godine, smijali se i nemilice trošili novce. Da li bi pravili kolače? Gomile kolača.
Da li bi se mirili sa zavađenim prijateljima rodbinom ili se makar trudili da ne uđu u kakve nove sukobe? Možda bi se trudili da se uzajamna mržnja ne osjeti, da se sve razmirice sakriju na tavan u najmračniji dio kuće, jer takvim stvarima nije mjesto za vrijeme tako lijepih i sretnih praznika kada te obasjava svjetlost proroka i apostola i cocacolinih reklama. Kolika bi bila prodaja cocacole.
Šta je sa prvim majem? Da ga nema? Šta bi onda? Da li bi se prešlo preko svakodnevnih smicalica i gadarija?
A tek osmi mart? Šta bi recimo bilo da nema osmog marta? Bi li se muški sjetili da taj jedan dan kupuju plastično cvijeće i smrdljive bajadere?

Da li bi se na dan zemlje i dalje gasilo svjetlo?
"oh, ugasimo svjetla na sat vremena, da majčica zemlja ne pati. Znaš majčici smo puno lošeg napravili. Ona će to primjetiti. Njoj je sat vremena mnogo."
Jebeni licemjeri. Baš se ugodno osjećamo.
"E danas ja gasim svjetla. Pa da i to odradimo."
Šta sutra?
Sutra ćemo nahajcati naše termoakumulacione peći na 26 pa cijeli dan kunjati od prevelike vrućine, prati auta u rijekama , pustiti vodu da teče dok se peru zubi. Nećemo gasiti računare po cijeli dan.
Dokle će licemjerje biti glavni motiv i pokretačka sila ljudi?

Ne sretan uskrs, bajram, hanukkah, maj, oktobar, studeni.

Sretan nagluplji dan u sedmici. Sretan danas. Sretno sutra. Sretan svaki dan.

16.04.2009.

Jučer - daska - sutra

Žene, djevojke i majke. Babe, strine, ujne, ljubavnice. Tetke. Jetrve i zaove. Komšinice, prijateljice, tajnice, šalterice, kasirke i sve druge jedinke homosapiensa sa vaginom. Sad ću da vam srušim svijet. Realno i izanalizirano do tančina. Već duže vrijeme posmatrano i zaključeno izrazitom logičkom dedukcijom i strogom njemačkom praktičnošću.
Radi se i dasci na šolji. Kao što generalno mnijenje u svijetu, muški ne dižu, ili ne spuštaju dasku. Žene se ovom gestom osjećaju iznova iznevjerene i ljute. Ne držimo do higijene. Obzirom da daska ima dva položaja, dignuti i spušteni, a nijedan ne valja, čovjek se zapita koji vam je klinac?!
Dobro, sad se pravim lud. Logično je da muškarac zatekne dasku dole, podigne je da piša (izrazito nehigijenski) i kad završi spusti je da bi je žena dočekala u istoj pozi u kojoj je ostavila. Malo bezobrazno jel da?
Zašto muški mora raditi oba pokreta. Nek žene spuste dasku kad je dignuta a kad je spuštena nek ne laprdaju. Muški će je dizati i prestaće ratovi i uzor mi je Nelson Mendela. Običaji su običaji, i to razumijem.
To bi stvarno bio idealan svijet u kojem bi muški još i peglali svoju robu, gledali utakmice bez galame, a žene bi za vrijeme menzesa bile zaključavane u ostavu i kljukane analgeticima.

Da se vratim na početak obraćanja gore. Vezano za dasku. Ja živim sam dugo već. Sam perem banju. Sam perem i vlastita govna sa šolje. Znam šta je žuta daska odozdo. Znam i zašto je to. Znate li vi, moje dame, zašto je daska žuta odozdo? Ne zato što je common opinion, da muški zapišavaju dasku. Prekretenski je misliti da muški namjerno zapišavaju dasku na koju će kasnije sjesti. Čistim razumom je jasno da se piša odozgo ka dole brzinom od 9,81 m/s.
Kako onda odozdo žuto?!
Magija?!
Namjerno zapišavanje dignute daske?!
Ne!

Čista fizika.
Mokraća kao tekući medij u sudaru sa drugim medijem ima tendenciju raspršavanja u sitne kapljice lakše od zraka. Te kapljice kad se odbiju o glatku stijenku šolje ili od vodenu površinu u sredini šolje rapsršavaju se na sve strane. Dobar dio ostaje unutar šolje a dobar dio ide gore i udara u dasku i tu ostaje.Na dasci se to vrlo lako vidi, kad se vidi očisti se i ponovo se vidi čista daska. Djevojke su sigurno makar jednom u životu opazile nalet tih kapljica prilikom uriniranja u prirodi u bermudama i japankama.
E sad le grande finale.
Šta mislite pametnice gdje te kapljice idu kad se digne daska?
Prolete u šolji komešajući se veselo i zarone dole?
Mislite da ne odluče da iskoče?
Da im život gubi smisao kad nemaju daske da se lijepe?
Naravno da ne.
Lete vani. Svuda vani. Po omiljenim Cosmopolitanima i Burdama, coelhovim romanima uz šolju, četkama za kosu, figaroima i veš mašinama. Tu se kapljice ne vide. Pritajene su i zaljepljene za editorijal Eve Mendes na naslovnici ili križaljku iz Avaza. Inače svuda oko šolje slijeću kao maleni padobranci kineske vojske.
E sad, jel vam lakše očistiti (ne samo ženama nego i muškima. smirite se sufražetkinje) dasku od cca 1/2 m2 ili wc od 7 kvadrata?
Dasku naravno.

Zato ostavite dasku dole pobogu i smanjite vjerovatnoću oboljenja od fekalnih bakterija i bespotrebnog čišćenja.

Ili?!

Ili standardizirajte ugrađivanje pisoara u kupatila stambenih zgrada. Ali ne. To je tako muški. Prefuj. Pisoar. A ima ih divno dizajniranih.

06.04.2009.

UPDATE

uploadane sve pjesme mog jedinog benda. ugodno slušanje.

SOBA 403

LIPO LI JE LIPO LI JE

TAČNO VRIJEME
SPLIT
BUSOVAČA
<< 04/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930



KARIKE

AUTOR
Kontinentalac je jak kao dvadeset žena.
Kao dvadeset velikih žena

HIT TJEDNA

TIŠINA

MATE MIŠO KOVAČ -PUCAO U SRCE RANIO RUKU