LIPO LI JE LIPO LI JE

JEDITE RIBU, VOZITE BICIKL, NOSITE POTKOŠULJE, SLUŠAJTE MAJKU, POŠTUJTE OCA, IZBJEGAVAJTE GMO, PIJTE ZELENI ČAJ, NE PIJTE DOK VOZITE, NE PLJUJTE PO ULICI, SLUŠAJTE PAMETNIJE, NE DERITE SE NA DJECU, NE BRINITE SE, REDOVNO SPAVAJTE

23.11.2007.

FANTOMSKA RUKA

Image Hosted by ImageShack.us
Prekjuče je bio predivan dan. Neki sastanci te šeme. Bitno je da se ne sjedi u rudniku naravno.
"Brale pripremi materijale. Čuvaj onu izjavu, to nam je original."
"Ma nema problema šefe."
Sigurno da je tako.
Sjednem u auto a ono gužva pogana, ko da je brod čehinja došao van sezone pa dalmoši lete da umoče "prste" u češku "pašticadu". Nikad stići jebiga, al meni dobro. Odvrnuo Gogol Bordelo, zapalio cigar, stavio jebačke cvike, one dioptrijske stavio u džep, ruka na volan, druga na mjenjač, treća drži cigaru. A prevario sam vas. Nema tri ruke. Imo sam al mi tata odsjeko kad sam ukro žvake. Prodavačica jednostavno nije očekivala tako nešto. "e neš više krast pička ti materina, ja ću te sahranit". Opet sam vas prevario. Kakav "comic relief" u priči... Da nastavim. Stignem nekako na sastanak sa svojim čadžavim dizelom, za mnom šef u svemirskom Renaultu. "Bla bla bla, jel jasno? Dogovoreno? Dogovoreno."
Sretan što sam izašao ponovo napolje, i ogromno olakšanje što ne sjedim  s nepoznatim ljudima, primoran da palamudim. "Jako bitne papire" pospremim pod jednu ruku, drugom uzmem telefon, trećom otključam auto i pošto mi je falila četvrta da se počešem odložim papire na krov od auta, počešem se i dogovorim drugi sastanak. Opet laganini gužva, polako. Sad ćemo uzet doručak.  Odvrnem Bowie-a, zapalim cigar, stavim cvike. Dođem pred firmu. Izađem iz auta. Skontam da u svakoj ruci imam po nešto. Ruka sa papirima je bila prazna. Ne postoji psovka od korica do korica koju nisam naveo.
"O maj gad" (njem. Oh my God).
"Krov!"
"Papiren!"
"Dokumenten!"
"Schnell, loss loss!"
Da sam imao dvojac bez kormilara mogo sam ga veslat sa svojim bagavim rukama, i to sam, koliko sam pičio. Preskako sam auta, gazio babe i djecu, prisjećao se putanje. Jebo mater jedno sto puta prometašima iz grada što su napizdili te jednosmjerne. Ona prazna ruka mi se zgrčila i stiskala je papirnu maramicu i brisala znoj sa čela. "evo ga još malo..."
Skrenem u ulicu iz koje sam krenuo nadajući se iskreno da će dragi bog pomoći ovci u nevolji i reći dubokim glasom "Brale. Brale. Dobra si ovca. Evo ti fascikla ispod auta na suhom. Neka te moja svjetlost obasja."
Ne. U ulici se bijelilo. Na nekih 10 kvadrata prljave ceste izdisali su dokumenti. Svaki, ali baš svaki je bio pregažen radialkama, ljeto-zimama, i svim drugim gumama.
Sa 4 ruke sam ih kupio da me šef ne uhvati u kompromitirajućem položaju.
Sa sedmom rukom sam brisao prljavštinu, sa petom kopirao nove čiste primjerke, sa drugom se češo po dupetu. Sve to u isto vrijeme.
Sanirao sam štetu.

Dan kasnije...

"Brale, dodaj projektu onaj bitni papir pa da pošaljemo"
"o no"  pomislim (swe. o ne)
"Nema problema" iskezim se
A dvanaesta ruka mi zgrči želudac.

Ruku imam dvije. I petnaest bi mi bilo malo...

21.11.2007.

ALICIA U ZEMLJI NARKOTIKA-lektorisana verzija

Alicia Keys je totalni retard i treba joj para za drogu.

Vidio sam spot od one pjesme "No one". Alicia u tom spotu sjedi u stolici u uskom nekom latex odijelu, hlačama, sta li. Zasto sjedi? Zato sto ima prdaru veću nego Bijonsi Nouls. Tolko da nije uspjela lijepo ni da sjedne, nego se izvalila. To je onaj princip sto je ista bijonsi radila kad se pribijala pa je bilo stid dupeta, a to je da dovede jos 7 plesačica sa jos većim dupetom pa da njeno izgleda malo. No bijonsi je klasa.

Alicia je debil. Plese ko N'Sync u najranijoj fazi, a gotovo gore od Vanille Icea. Ko da ima epileptički napad kojeg ni ona sama nije svjesna nego konta da je "pravo fura methamphetamine sto ga je kupila od jednog albanca u Bostonu". Samo joj pratite pokrete u drugom dijelu spota.  Pjeva pjesmu koju je očigledno neko drugi napisao. Smijem se okladit. Zasto? zato sto pjesma ima 3 akorda. A ista ta izuzetno muzički obrazovana Alicija je imala album pod nazivom "songs in a minor" sto znači "pjesmu u a molu" i nema veze sa Balasevićem. Pjesme u a molu valjda znače da se koristi harmonija a mol skale koja je sama po sebi tužna i sjetna i u kurcu. To je i radila Alicija. Komponovala djela. Sad ne. Jos jedan dokaz je da pjeva na rubu svog glasa, a ljudi kad pisu vlastite pjesme prilagođavaju vlastitom glasu. Ljepse zvuči i lakse je pjevati. Ali i talenat ne traje vječno ako se ne zaljeva. Njen očito nije.

A da je pjesma rađena petnest do tri i to tek kad je Alicia žurila na aerobik pa pristala da popusi kitu producentu, svjedoči i ono silno o, o, o, o,.

"Yo produser, gimmi neki lajn za posljednju strofu"

"Elisa pliiiz, ne diži glavu, stavićemo oh, oh, oh. To uvijek pali. Samo blow blow"

"Ju wont da pjevam blou blou? Kuul..."

"Ma ne ho, želim da pjevas oh, oh, a sad požuri čeka me Lounge u ghetto sa bijačez"

 

Sad već počinjem da kenjam po njoj bez nekog dobrog razloga, dovoljna su prva dva.

Pjesma joj treba inekciju koliko i sise koje nema. Ima samo dupe. Nek ga iskoristi da zagrije stolicu i potrudi se. Nema guzovače. Osim ako ne da guze Timbalandu ili Pharelu.

 
20.11.2007.

15:45

Često slušam radio kad sam u Bosni. Ima par jako dobrih stanica na kojima ne svira klapa, nabijem i njih i klape i "tvrdu stinu" na mandolinu. I sad kako zaboravim da memorišem stanice u bosni jer sam već neke memoriso u hrvatskoj stisnem gornje desno dugme i opičim sken i šaltam. Bude tu simpatičnih, manje simpatičnih stranica, a bude bogami i onih koje bi radije vidio kako ih raznose mravi ubice iz amazonskih prašuma. A ima i RSG radio. Još uvijek imaju eho u reklamama i kvizove i top liste i sve ono što krasi jednu radio stanicu. RSG radio ima jednu manu samo. A ta je "RSG radio". RSG je očito kratica ili skraćenica što rekli vi bosanci.  Skraćenica glasi "Radom Suzdržavam Gnjev".   Smiješno zar ne? Prava istina je da RSG radio znači "Radio Stari Grad radio". Radio Stari Grad radio.
Očito se taj eho sa reklama toliko udomaćio da ga se potencira i u pisanom obliku. Ili to, ili je uprava luda za Duran Duranom i Bouthros Bouthros Ghalijem. Jebem vam upravu.

Ima to i kod nas u europi (da da, europi, ne evropi. Srbi kažu sa "V". Srbi su svakakvi. Mi nismo. A nisu ni bosanci).
Gospođa na dnevniku uporno govori "HaTeVe, HaTeVe". Baš počesto. HaTeVe ovo HaTeVe ono. Međutim moje oštro europsko oko često baci pogled sa njenih sisa (ako su dobra naravno) na druge dijelove ekrana i primjeti da u gornjem lijevom ćošku piše HaErTe. "HRT" razumiješ. E sad ne znam ko koga jebe, ali mene ne.

Televizija i radio su još uvijek jaki mediji. Imaju strašnu tendenciju za samopromidžbu i autoreklamu. Trebao bi da bude ogledalo društva i situacije, ili da makar tješi to isto društvo da odraz u tom ogledalu koji vide liči na nešto. Pa kako da smatram da mi odraz nije bubuljičav i naboran kad skontam ovakve idiotluke.

I otkad se koristi izraz "pođahkad"?
Ja ga da budem iskren u 26 godina nisam nikad čuo

19.11.2007.

REDARDACIJA

Ispričavam se što odavno nisam osvježio blog svim vjernim čitateljima. Paranoja koju je hotmail davno isforsirao da ako nešto dovoljno dugo ne osvježiš, ono će se bez upozorenja samo obrisati,  je ostavila dubok trag u mom mozgu. Šta vi mislite o tome?
"Refresh, refresh". Samo o tome razmišljam.
A primio sam i kritiku da sam se puno kao uozbiljio, da trebam malo vesele tekstove da pišem. Ma bogati?! Ja da trošim mozak da bi se neko drugi tome nasmijao? Ne pada mi napamet.
Šta vi mislite o tome?
Ne želim da pišem vesele tekstove više. Ima da se ponašam ko engleski butler i da objesim vilicu. Da stavim monokl i srebrne manžetne. Da buljim u naoblačeno nebo i mozgam
"avaj, avaj, zašto tako tužno morade biti onomad,
dal dostojno moga truda ovaj život jeste
sve je crno ja sam bez šatora nomad,
na postelju stavite mi krijeste"
(primjetna je rima jelte, koju sam kao iz rukava izbacio. Šta vi mislite o tome? )
Da pišem ovakva sranja u Edgaralanpoovskom fazonu. Kao nešto mi loše, a ja ne znam šta je pa kukam, i onda umrem siromašan, a 50 godina poslije neko moje pjesme objavi i posthumno me nagrade. Takav ću da budem. Šta vi mislite o tome? Da se napudram i nacrtam mladež na obrazu, ili da jednostavno postojeći podebljam stadlerovim markerom, šepam na zdravu nogu i nosim skupi štap samo da bi s njim mogo veselu dječicu tjerat sa parkovskih klupa. Šta vi mislite o tome? Da krišom kupujem vijagru , pojedem je pa sam gledam svoju rijetko dignutu kitu jer me nijedna neće pogledati zato što sam sve ovo što sam gore naveo. Šta vi mislite o tome?
Nema više veselo. Samo ozbilja. Tako me natjeralo ovo napeto vrijeme. To je sad in.
Sad odoh da sjedim na hridini i jecam uz tužne zvuke dalmatinske mandoline, brojim valove, gledam galebove i duboko uzdišem. Avaj.
Šta vi mislite o tome?














                                                                       

Šalim se                                    

15.11.2007.

MASTERMIND'S MINOR MISTAKES

Kaže "jesi vidio na vijestima onog političara?"
"Ma jesam ba, lopov, znam ga..."
"Jebo majku..."
"Jebo majku..."

Ja neki dan po netu jedem govna kad prijatelj iz drage mi čaršije.
"E lopato"
"E oblatno, šta ima?"
"Ništa, kod tebe?"
"Ništa" i posla mi link
Neka info stranica srednjobosanskog kantona, topic crna hronika. Lijepo piše "Prepoznajete li ove ljude?".
"Nemam pojma" pomislim, "ček da naočale stavim".
Ma poznat mi jebo majku. Prebacim na mesenđer detektivskom brzinom,
"Jel ovo matereti M.?" upitah
"" odgovor stiže nazad.

Vratim se na tekst i prelistam malo. Ono momci hapali kartice i dizali mnogo teško zarađenih mostarskih maraka. Samo zaboravili da se preobuku. Nisu imali tutorial za bankomate tako da mogu primjetiti malu kameru  u visini glave. Nije bilo ni sunčano ni vruće, iako je bilo u po Augusta, tako da nisu stavili ni sunčane naočale ni kačkete. Sve u svemu, do tančina razrađen plan. Doduše šta očekivati od čovjeka koji je svom stricu i prvom susjedu obio kuću i donio plijen u svoju kuću par metara dalje. Ništa ne očekivati. Nije ni on očekivao lom vilice koji mu je brat plasirao.
Ja se nađem na razmeđi dal da se radujem ili bojim. Da se radujem što će ga uhvatit ili da se bojim što će opet izaći, s obzirom da sam ga jedno dva puta našamaro poslije košarke kad sam bio košarkaš mlad. Tanka je granica od džepara do notornog kriminalca u nas. Samo jedna riječ podrške ograničenom umu i alkohol na prazan stomak u ova nervozna vremena mogu granicu tolerancije čovjeka spustiti na nivo Rwandskog vojnika od 11 godina.

"Pa jel ga ko prijavio?"
"Ma nije. Juče ga neko vidio kako po čaršiji hoda. Kad ćeš ti vamo?"
"Kad ga uhvate."
"Hihihihi."
""


"Brale may not reply because Brale's status is Out of the country".


Image Hosted by ImageShack.us

(sl. jedina. primjer kako se obući pri pljački. dakle ne budite idioti, pratite trendove)

13.11.2007.

POPRAVLIMA

Max-TV. Maksimalna televizija i zajebancija. Probni rok od 3 mjeseca. Super dobro. Biće i FTV, pa ću pratit kad počne novi rat da pripremim viška ležaje za prebjeglu rodbinu i prijatelje. Ima i discovery da gledam da li su lavovi još uvijek lijeni i da li su skontali neki lakši način da pojedu slona pored onoga da ga gledaju netremice, neće li se srušiti usljed jakih moždanih valova. Ima i Chelsea kanal, njega ću probati da obrišem, osim ako mi slučajno tata ne postane kondicioni trener kluba. Ima i daljinski za reciver. Svaka čast. Rijetkost u ovo moderno doba. Ima i resiver veličine dvd-a. Sve u ugovoru piše. Kompletan pake. Samo te onako usput pitaju kako ćeš otplaćivati taj resiver kad prođu ta tri mjeseca. Kako? Pa ko kaže da hoću uzeti maxtv nakon 3 mjeseca? "Na keš" reko. I namignem . Baja. Isto u ugovoru kaže da ako sjebeš resiver plaćaš ga. Baš me interesuje koliko će mi trajati. U ugovoru kaže da ništa ne plaćaš osim pretplate. Aha. A onih 100 kuna kabla što su mi naplatili. Biće previdjeli u ugovoru jebiga. Šta ćeš, dešava se i najvećim telekomunikacijskim tvrtkama. Štamparska greška. A ja imam 20 metara svog kabla. I košto je manje od njihovog. Mamu im jebem. Nisam ni konto produživati taj maxtv nakon ta tri mjeseca, a sad mi više neće ni savjest gristi kad im ga vratim.

intermeco:

Ženio mi se prijatelj koji je rekao da će se ženiti kad nađe djevojku koja će mu izdrkati bolje nego on sam sebi. Ruke joj se pozlatile.

12.11.2007.

DOM JE TAMO GDJE JE NEŠTO JAKO BITNO, AL SAD SE NE MOGU SJETIT ŠTA

"Kako se ti osjećaš kad ideš u Bosnu?" upitaše me.
Ko da se vraćam u kuću u kojoj sam se rodio koja ima podzemne vode i memle po uglovima.
Lijepo mi je biti kratko, al ako ostanem duže ko da ću se nahladit i obolit. Kolko god da mi je drago doći, drago mi je i otići.

Mislim da sam napokon počeo razmišljati mozgom a ne osjećajima.

"Onda ti je sigurno drago vratiti se u Split?"

Nije da nije, velim. U Split kad idem imam osjećaj ko da idem u ljetnikovac u Sen Tropez kod rođaka koji je homoseksualac.
Sve je lijepo i sunčano i gotivno, al cijelo vrijeme imam osjećaj da će me neko naguzit.

"Pa gdje ti je najbolje?" pitaju.

U vožnji kažem im. Ne stojim na mjestu. Ako se dobro pripremim ništa me ne može iznenaditi. Sve je u mojim rukama

08.11.2007.

STAR WARS: BOSANSKA PRIJETNJA

Da li su na mene uticali star warsi kao i na svakog klinca rođenog negdje osamdesetih godina? Jesu. Očarali su me džedaji i njihovi principi laganog pričanja, levitacije, velikih skokova iznad ambisa, čudnih brada i frizura, i umotavanja u smeđe humanitarne deke koje smo dobijali u ratu povezane bijelim štrikom za veš. Ponajviše telekineza. Kao ono leži džedaj u dnevnom boravku i ne gleda mu se TV vogošća nego  MTV Galaksija ili BBC Alfa Centauri, i kako mu daljinski nije pri ruci, on digne ruku, zakovrne očima i promijeni kanal. Obožavao sam te džedajske šeme. Pored toga što sam obožavao i onaj zvuk svjetlosne sablje. Taj zvuk sam uspio napravit sa usisivačem marke Sloboda Čačak. Oni nepraktični narandžasti što se moraju držati u ruci a teže 12 kila. Kad mu se skinu crijeva i pali i gasi a da pritom držiš ruku na onom dijelu koji usisava skoro da je isto sablja. Eh koliko sam neonki polomio. "Wuooomm, wuooomm". Jedino mi se nije svidjelo što džedaji ne guze. Sve muški, suha kurca, hladni kao, nezainteresovani, a svi bi nategli princezu Leiu samo da mogu. Garant masturbiraju mislima. Telekineza je čudo. Nedavno mi je prijtelj pričao s likom koji je uvjeren da su džedaji opasni i u pravom svijetu? Kojem svijetu? Svjetu gdje teče čokolada, rastu bomboni i cijelo vrijeme odnekud iz daljine vreba zvijezda smrti. Aha. I u radiju ne žive mali ljudi. Bio sam ubijeđen da je lik kreten. Donedavno.
Ne znam kako ostali ali ja sam majke mi džedaj. Mogu snagom "snage" otvoriti vrata u merkatoru. I to nesvjesno. Samo im se približim i one se otvore. Wuooomm. Ja ih samo pogledam. Uspio sam održati ribicu o sred akvarijuma pogledom. Nije ni isplivala ni potonula. He drug moj. A posjedujem i toliku koncentraciju, da kad me nešto ne zanima, nema šanse da me natjeraju da to napravim. Imam moć da pritiskom na jednu stranu paste za zube natjeram da izbaci pastu na drugi otvor. U stanju sam plutati na vodi bez upotrebe ekstremiteta. Pogledom mogu iznervirati šefa. Ako se potrudim, a za to treba koncentracija, mogu učiniti da svi semafori budu zeleni i svojim star-gazerom reda "golf 3" voziti bez zaustavljanja. Kucam poruku na mobitelu bez gledanja i uspjevam levitirati iznad mora, ali samo sekundu prije nego padnem u vodu. Vježbom bi se mogao izvježbati na više vremena. Sjećam se da sam levitirao jedno 2 sekunde kao klinac kad sam brao trešnje, a Darth Komšija me potjerao. Snaga je uz mene.
Jedino što sad teže mogu kontrolirati je glad. Mnogo snage traži mnogo energije.

Ja sam Brale. Ja sam Džedaj. Vidi me kako učinim da pive nestane.

"Wuoooommm"

07.11.2007.

REZERVE

terenski dnevnik na dan Utorak, 6.11.2007. u tventi handred aurs (20:00) uoči sukoba sa "jetrom"

"s obzirom, na neumoljivo približavanje vikenda, i neizvjesnosti koju on nosi sa sobom bio sam primoran da presaberem logistiku, pregrupiram snage i rasporedim ih na strateška mjesta. Ukupno 48 sati neradne Subote i Nedelje, i pasivnog drugog dijela dana Petka iza sikstiin handred aurs (16:00) jednostavnom računicom se dođe do broja od 56 neradnih sati koje treba dočekati spreman. Popisom robe nužne za preživljavanje shvatilo se da alkoholnih derivata ne manjka, kao ni prehrambenih proizvoda. No duhanski proizvodi su u strašnom deficitu. Lista je sljedeća:
   
    - 5 litara crnog vina u kanisteru, domaće proizvodnje, bez nuspojava glavobolje i mučnine;
    - 2 litra bijelog vina u flaši od kole, domaće proizvodnje, bez nuspojava glavobolje i mučnine ukoliko se rabi sa mineralnom vodom u pravom omjeru;
    - 1/2 litra rakije iz Kraljeve Sutjeske u flaši od pive, domaće proizvodnje, preuzeta po preporuci;
    - 1/2 litra rakije iz Busovače, domaće proizvodnje, preuzeta po preporuci;
    - 0,75 litra dalmatinske loze, domaće proizvodnje upakovane i profesionalno etiketirane. Po preporuci Stožernog generala Tate;
    - 1/2 litra likera od višnje, domaće proizvodnje, poklon od terenskog izviđača iz Dicma
    - 1/2 litra travarice sa ljetnih vojnih vježbi na Korčuli, ljekovitog okrepljujućeg karaktera
    - 1 litra pelinkovca, etiketiranog i ambalažiranog stručno, maloga tiraža, po preporuci na obiteljskom nivou;

Od živežnih namirnica zavedeno u knjige je:

    - Pola lonca krompir čorbe sa rebrima,
    - te velik broj namaza i meze

Duhanski proizvodi su se sveli na samo dvije kutije Aure lights. Nabava je moguća jedino probijanjem obruča na Kamenskom i uvlačenjem duboko u neprijateljsku teritoriju. Preživljavanje je moguće uz strogo razrađen plan pušenja u kriznim trenucima i dubokog arhiviranja daleko od pogleda neprijateljskih snaga.

Još par dana do sukoba sa "jetrom". Neka mi je bog na pomoći"

06.11.2007.

UŠI

Čovjek se mijenja vremenom. Mentalno i psihički. A bogami i fizički. Eto ja gledam svog starog, nekako se promijenio nego na slikama. Nekad davno je izgledao kao normalan mladić, a u zadnje vrijeme, to u zadnjih 10 godina nekako ostario. Osijedio. Ozaliscio. Pognuo se. Šalim se. DObar je stari samo se slabo pazi. Sa zaliscima mu porastao i tlak pa mora da se pazi. Eto nedavno sam vidio i slike mog dide. Tatinog tate. Nisam mogao vjerovati da je onakva vreća bora imala kosu i manje od 100 kila. Gotovo ko i ja izgledao. Strahota. Jebote, kakav ću onda ja biti. Ja imam krivu kičmu otkad sam se rodio i zaliske od predškolske (u koju nisam išao. A uvijek sam htio. Stvarno sam patio da me pošalju u taj vrtić. Nego ne. Imam ja babu. Baba će me čuvati. Štedi sine. Neće Ante Marković živjeti 100 godina). Kakav ću biti kad budem u godinama moga dide, tim kasnim stopedesetim? Hoću li imati ruke il će otpasti? Hoću li nositi pelene. Ako da hoću li imati para za one sa neutralnim pH faktorom? Hoću li vako hoći li nako? Malo sam se ko zadevero oko toga. Kad kažem malo mislim malo. Nekih jedno poslijepodne. No, (uzrečica često korištena na hrvatskim televizijama) brzo me je prošlo jer sam shvatio da sam s godinama pametniji, ljepši, muževniji, bolji ljubavnik, razvijeniji, bolji kuhar, stručniji, pametniji, bolji kuhar i ljepši. Šta me briga za starost. E da, i da mi rastu uši.
Bogami. Ako ovako nastave rasti izaći ću ko Dambo jebeni. Kad se brže okrenem oko sebe vazda srušim nešto propuhom. Nisam to znao odmah nego sam skonto jednog dana jednostavno kad sam ujutru tražio naočale i našao ih IZA uha. Taman stale. I za propuh nisam skonto dok mi brat ne reče da mora oblačit potkošulju kad sa mnom sjedi. Ubi ga po bubrezima (ovo sam izmislio, a sve u cilju vašeg enterteinmenta. Eto vidiš. Čak sam i smješniji s godinama). Nebi mene to pogodilo toliko da mi cura nije rekla jednim ozbiljnim i gotovo majčinski zaštitničkim i zabrinutim tonom: "Čekaj, tebe ne brine što ti rastu uši toliko?"
Ja mislim ne. Jebiga, još malo neće mi trebati jastuk. Samo uho zavrnem i odmah mi je mekano a i ne smeta mi škripa auta jer ih neću čuti. Neće mi trebati ni kačket.
Jedini problem što ako budem bušio uši, moram zvati građevinsku firmu sa pneumatskim čekićem i kupit košarkaški obruč umjesto alke. Da mi barem nešto drugo raste tako. Ah ne bi li svi to volili...? (hint: spolovilo)

Kaže brat: "drug ti se sjebo s autom u busovači"
"Znam" reko "čuo sam"
"Ne čudi me, ih ih ih?"
"Što? Štooo?"

05.11.2007.

JA KAO MI

Ja sam izlaz za nuždu
ja sam serijski port na laptopu

ja sam znak ograničenja
ja sam knjiga žalbe na šanku

ja sam blaga panika
ja sam punomasna pavlaka

ja sam soda bikarbona u visećoj
ja sam muholovka

ja sam upaljač u autu
ja sam nepovratni ventil

ja sam sojino brašno i svjetlo u rerni
ja sam usitnjeni novac

ja sam dupli punjač za mobitel
ja sam ventilator u kuhinji

ja sam saug na autu
ja sam dnevna novina u veceu kad nestane papira

ja sam nebitan
ja sam zamjenjiv
ali svijet je sa mnom mnogo sigurniji i ljepši

02.11.2007.

POHLEPA

Moj šef je pravi gospodin.
Jutros se jedva dignem na posao. Juče neradni dan, a kad kažem neradni mislim pogano neradni. Nije bilo za kupiti živežnih namirnica. U srijedu je pola firmi radilo skraćeno. Mi nismo. Danas niko ne radi jer su spojili produženi vikend. Mi radimo. Moj šef je pravi gospodin. On ne smije dozvoliti da neke pare prođu pored njega. Pa makar bila i kuna u pitanju. Preodgovoran je prema društvu i okolini. Sjajan je. Danas je žrtvovao svoj odmor da bi došao na posao. Doduše kad ti je sva porodica pobjegla od tebe u zagreb nemaš baš neki obiteljski praznik u društvu jednog lica. Divan je.
Jutros se jedva dignem nakon napornog izležavanja i metiljanja jučer, dođem na posao bez da sam popio čašu vode ili pojeo mandarinu.
"Ah ništa za to. Imam pola Merci-ja kojeg sam dobio u srijedu. Ostalo mi je još par onih dobrih Mercija, zelenih, plavih i crvenih. Mmmmmm. Oni su najbolji. Mmmmm"
Sve sam ovako razmišljao. Popijem vode, zapalim cigar, dođem do stola, otvorim Merci kad ....
Ostale samo one od tamne čokolade i marcipana i još neka crna. "Ček" pomislim, "nisam ja to pojeo?!? U srijedu sam zadnji ostao bio. Bilo ih je više."
(kad će se neko sjetiti da tom Merciju kaže da one ružne niko ne jede. Koji klinac ih stavljaju u pakovanje kad svejedno stoje dok ih neko greškom ne strpa u usta. dobro ja sam se sjetio, al ko će im javiti?)
Kažem ja prijatelju "A. jebo mater ako mi neko nije klepio čokoladice u firmi. pa mogo je uzet ko je htio. ne kontam..."
"hmmmmm (ovako priča), a to ti je šef uzeja... mmmmm... tako je meni nestalo bombona gori u kopirnici."
"Nemoj srat? Čovječe koji gospodin jebote. Vidi se da ima osjetljivo nepce. Sve najbolje je pojeo. Nobles je to moj A. Nobles. Šta mi znamo...."

Eto baš jutros gledam na cestu. Nikoga nema. Svi su na odmoru, i krajičkom oka skontam šefa koji zbog loše probave otrča u vece. Vazda počini zločin na šolji. Sekira se puno. Ne ne! Ne radi novca i svoje guzice. Nego radi globalnog zagrijavanja i uragana, i zdravlja VInka Coce. Još uvijek zna spomenuti Tošeta.
Otrča šef da se ponjake. A da je pojeo sve čokoladice one crne bi ga zatvorile i mogao mirno da gleda na kamere šta mi radimo. Moj šef je pravi gospodin.

01.11.2007.

LJUDSKI UM

01.11.2007.

ZAPADNI TRENDOVI POTOMAKA SLAVENSKIH PLEMENA

Ima jedan tajkunu u splitu poznat po par anegdota tipa:
želje da napravi boćalište na triestmetarskoj jahti, što je van pameti jer čak i mi kontinentalci znamo da more nije beton i da će mu boćanje bit zakurac kad mu kugle prošetaju lijevo desno ko na fliperu. Drugi put je tražio ćevape uz Dom Perignon. Treći put je ubjeđivao naciju u nekakvoj emisiji da "kad ja iđen 160 sa majbahoN, da je to sigurnije nego neki sa 90 sa običniN autoN"
Zadnji njegov gaf ili "smola" što bi rekli zagrepčani je velik nekih 60 000 kvadrata.

Zove mu se Joker. Ali ne transkripcijski Džoker. Nego Joker sa J.
Dosta o njemu. On je Joško Kerum.

Taj tržni centar je napravljen u jednom američkom duhu. Na jednom ulazu te dočekaju multipleks kina, a na drugom Mekdonalds. Ispred kina imaš da kupiš gigantske porcije kokica od jedno kilu i kole od 0,75 litara. Između projekcija imaš vremena da trkneš do Meka i pojedeš nešto s nogu. U Mekdonaldsu daju staklenu čašu koja brat bratu košta kunu, ako naručiš Le Big Mek Meni koji je negdje 30 kuna. Imaš 4 sprata sa kafićima oko atrijuma sa potpunim pregledom situacije. Oko tih atrijuma svi šetaju sa velikim kesama Ćezarea Paćotija, Nju Jorkera i Tomi Hilfigera. Ogromnim kesama. I ne  žure kući da oprobaju. Nego se šeću da pokažu da se ima. (Ćezare je preskup, Njujorker je sranje a Tomi monoton, tako da se u principu ništa i ne kupi).
E kad odlučiš da provedeš izlet u tom centru očekuješ da ćeš izaći sa najmanje 2 kile sala više. Odeš u kino, pojedeš kokice i kolu, pa odeš u mekdonalds na Le big Mek Meni radi čaše i ukusne hrane (mmmmmmm) pa popiješ Machhiatto Frappuccinno sa 30000 kalorija, i jedino što možeš iskoristiti da spališ to malo kalorija jeste šetanje oko atrijuma, ali ito se ubije sraklenim liftom kojim se svi vozaju gore dole jer je pravo kuuuul. Kažu hrvati najdeblja nacija u evropi. Ako i nije istina biće za jedno tri mjeseca kad nam Meksranje zatvori i alveole i žile i počnemo oticati. Najdeblji smo.
Jedino što mi je drago je to što je Merkator čučno, a ti to je s evropskim trendovima. Slovenci su najomraženiji u evropi.

Bosanaca nema nigdje.
Mi ketimo sa strane i seremo. Da ima anketa bili bi najveći seronje.

30.10.2007.

MALI SU, AL IPAK SE VIDE

"Ko nema u glavi ima u nogama" je stara narodna poslovica.
Ja po njoj živim. Ne namjerno nego silom prilika. Od sinoć bih dodao, "ko nema u ćuni ima u ramenima". To vizavi (vis a vis fr. nemam pojma šta je prevod) bildera i njihovih malih ćuna. Sinoć se presvlačim i lik pored mene laganini skide gaće i ja se nađoh u jednoj neugodnoj poziciji. Nisam gay niti me privlače muške kite. Vjerujem da pravi muškarci u prostoriji od 3 pisoara uvijek srednji ostavljaju prazan. Poštuju "auru homofobije" koja zrači tačno po pola susjednog pisoara. To je ona granica kad te nešto natjera da pogledaš dole iako te više zanima ciganska olimpijada od toga. Ja sam tip koji se ne skida po muškim svlačionicama i hoda ko da ima ordenje na prsima. Nisam tip koji ode pod zajednički tuš i deset minuta sapuna kitu pazuh i šupak, i ugodno ćaska sa kolegom koji to isto radi. Doduše kad se tuširam kući uvijek prvo sapunam kitu jer tu najlakše zapjeni gel za tuširanje (maštu na volju)
Da se vratim na neugodnu situaciju. Poslije napornog treninga skidamo se u maloj smrdljivoj svlačinonici, prepunu "aura homofobije". Svi se nešto ko sakrivaju, presvlače ispod peškira, gledaju da svlačionica bude što praznija kad se idu spremati, i čekaju u tušu da se isprazni hodnik pa da sramežljivo pokriveni peškirom brže-bolje obuku gaće. Nemojte mi naturalizma u betonskim objektima. Da smo u šumi pa i nekako al naturalizam u prostoru koji naturu nije vidio ni na slici? Ne. Skide se lik od dva metra visine i 3 i po širine. Skide gaće a nas par mahinalno pogledamo. To vjerovatno iz razloga "odmjeravanja snaga veličina i radijusa djelovanja". Kad tamo, ćuna prava pionirska. Nema brate šta da vidiš. Za njim odmah i drugi i još par širokih pleća. Sve brate zakržljalo, nestalo, uvuklo se, ko da su sad izašli iz hladne Neretve.
"Ko nema u ćuni ima u ramenima". I obratno. Skontam da nisam homofob, nego dapače jako dobro odgojen i ne želim da se radujem tuđim nedostacima. Ovako se odjećam dominantan u svojoj veličini i skromnosti
Prestajem bildati u ramenima. Ima posljedice.

27.10.2007.

PROBIJA SAN SE I U SPLITU JEBENTI

ulomak:

"Galerija Tutnplok, na kojem će svaku od dvanaest pjesma pratiti po jedno umjetničko djelo neafirmiranih splitskih umjetnika.
Galeriju Tutnplok, četvrti po redu album poznatog splitskog benda, koji izlazi 31. listopada, najavo je singl Đita, kojim je dočarana ljepota odlaska na pučinu morskog prostranstva koju Dalmatincima ne treba posebno dočaravati.

Za
kontinentalce, TBF-ovac Saša Antić nudi objašnjenje: "Đita je na talijanskom izlet, a mi to kažemo za višednevno ekipno putovanje jedrilicom ili manjim brodom. Spava se na brodu i jede šta se uvati, i pije se more." "

KARIKA(eng. link)((danski karikke))


Srdačno Vaš Dopisnik iz Splita i veliki prijatelj TBF-ovaca ("ovaca" nisu genitiv od ovce)
    Kontinentalac

26.10.2007.

LUBITELJ DOBRE KAPLJICE LAKIH ŽENA LOŠEG FINANCIJSKOG STANJA

Već duže vrijeme posmatram jednog momka kako se iz samozatajnog iskompleksiranog mladića pretvara u notornog alkoholičara i monstruma. Simpatičan momak, sa svojih 24 godine, nije baš imao sreće u životu. Prvo se rodio kao treće dijete od oca lovca i ljubitelja dobre kapljice i majke pravnice. Reklo bi se da mlađa braća imaju sreću zato što su mlađa. Roditelji posvete svu pažnju njima jer su ove starije već isfurali, ili što bi rekli "odbili od sise". Imao je tu nesreću da ima brata Apolona, šarmantnog šmokljana ljubitelja dobre ženske, a ni one njega nisu štedile. Kako su se njih dvojica družili gotovo non stop ovaj mlađi bi ostao što bi rekli "suha kurca" vazda. Onda padne sa nekakve garaže i polomi vilicu usred rata, koja zaraste tako da usta može otvoriti dovoljno da pojede palačinak, ali ne i griz hamburgera. Dok sa pićem nije imao problem. Negdje sa 15 je to i shvatio i počeo da prakticira. Ili sitno pasirano meso i supice, ili piće. Piće naravno. Dok je brat povaljo pola mostara i sarajeva ukljičivo s busovačom, ovaj se valjao mrtav pijan od tuge i nesreće. Ulazio u probleme, lupao auta, lupao se s ocem, udaro po ljutom, udarali ga u glavu, i nasumice tukao ćevape i po dvojicu trojicu maturanata loše sreće.
Zadnji put kad sam a vidio sjedili smo u diskaču. Džigara udara u valovima, a u međupauzama Chemical i Morales (krkljanac što bi rekli). Ja i dotični gospodin jedan do drugog u neobaveznom šutanju i balansiranju na visokoj stolici kad kaže on:

"Emrgljgrglj ne znam, ovaj kakav si mrgljgljrgrljr zzzfinancijama i to da mi platiš dva pića eto, ono baš mi se pije grgljjlj":  dere se on na uho a u isto vrijeme peta desne noge mu pada prema podu a on je vraća, s onom facom što bi rekli "nit luk jeo nit luk miriso"
Ja kontam evo neka treba, šon fon, sad će bit malo smireniji
"Uzmi nije problem, naruči od konobara"
"aj ti, mmmmeni neugodno, ja ću pivu i džin tonik" i namigne
ništa od trebe, samo protočni bojler...
Naruči on, popi. Nasloni se na rame "ovo ti nikad neću zaboravit. fala ti prijatelju. ja kad pođem na brač ovo-ono, eeeee, dolazim do tebe u split da se malo zajebavamo, eee ovo ono"
Znao sam da laže koliko i on, al valjda moraš istrpit ta sranja, i onda pobjeći.
Popio je on ono piće, i već nervozan što mu u ruci nema ništa ustane, nestane na nekih 10 minuta i dođe sa 3-4 pića različitih boja i otpijenosti da ih u miru reciklira sam. Da se ne baci. Smiri i to. Sjede. Ugleda mene i stavi mi ruku na rame i poče opet: "Emrgljgrglj ne znam, ovaj kakav si mrgljgljrgrljr zzzfinancijama i to da mi posudiš dvajs maraka, ono vraćam ti sutra, ti si moj prijatelj hvala ti. eto neugodno mi je al baš mi se pije.."
Ne sumnjam reko, al nemam. Četiri sata ujutru su, što je bilo popilo se.
On ko posječen oštrim mačem trezvenosti ustuknu. Ko naljutio bi se što nemam da mu dam, al ima još uvijek nekog dostojanstva. Razgleda i pobježe.
Ja mu skontam brata koji u haremu malih djevojčica bira najslabiju i upitam ga šta mu je s bratom
"Ma što bi mi rekli, pao kurcu za uši"

*******

nastavak

"a gdje će sad onakav pijan?"
"Ma ide u kafanu kod mene(drži je njegov brat)"
"Ima li ključ od kase?"
"U jebote"
što bi rekli naši "jebo ježa u leđa"

25.10.2007.

NEGO STVARNO

Pita sad čovjek, a niko mi nije znao odgovoriti?

Odakle su Suljo i Mujo?




P.S. bio je jedan odgovor al mislim da nisu iz Buća Potoka.

25.10.2007.

CENTRALITET

Tako sinoć nakon napornog farbanja temeljnom bojom moje stare električne gitare sjednem u topli dnevni boravak da odmorim, rekreiram se i gledam sranja na teveu kad "hop", prvi pravi bosanski sitcom (to je ona komična serija gdje se kad se kaže neka glupost, pa puste nasnimani smijeh gomile ljudi koja se smije medijski ispravno i razumljivo). To je sad nova serija, sa Musfaom Nadarevićem u glavnoj ulozi, i još onim Kljajević Majkom iz Audicije i onim nacionalistom žute kose iz SDA-a. No nebitno to. Mustafa je osvježenje svuda, i godi mi da ga gledam. Ali sinoć sam se malo kao iznervirao. Ustvari nisam se iznervirao nego me ponukalo da najranije pišem jutros.
U sinošnjoj epizodi je bio gost niko drugi do Enis Bešlagić, čime je ispucana sva krema bosanskih glumaca poželjnih na novoj teve. I to je ok. Enis je zabavan. Ali eto reditelj Elmir Jukić i scenarist Feđa Isović, vjerovatno rođeni sarajlije, odgojeni u najboljem duhu glavnog grada sporedne zemlje trećeg svijeta, našli su zgodnim da se našale spominjući u negativnom kontekstu dvije bosanske čaršije. U jednoj sceni Enis glumi rokera džikana koji dolazi iz Vareša. Enis je kreten, ima kožnu jaknu, kačket, i zove se Đenis-Đenis. Džikan 1/1. U drugoj sceni, jedan psihijatar, isto rođeni sarajlija, kaže da zna jednu seljačinu iz Busovače koja je odlijepila.
Na stranu što sam ja iz Busovače, nimalo mi nije bilo smiješno.
Interesuje me koja je geografska granica seljakluka dostojna spominjanja u medijima? Da li Elmir i Feđa znaju da da se do Vareša i Busovače može doći autom za 45 minuta? Meni je kadkad na faksu duže trebalo od Željinog do Koševa trojebusom. Jesu onda i oni s Koševa isto ludi seljačine koji se furaju na Van Halena? A recimo s Ilidže? Šta su oni? Amebe? Izašli iz vode kao vodozemci prije hiljadu godina? Što njih ne spomene? Da ga ne iscipelare u tramvaju?
E pa meni je pun kurac patronata glavnog grada, načitanog i urbanog, produhovljenog i nezavisnog. Neopterećenog ničim do samim sobom. Kako je divno biti cosmopolit.
Ali eto spomenuti smo u jednom drukčijem kontekstu, a da nisu bogatsvo rudama i ratni zločini.
Baš me interesuje odakle su Suljo i Mujo?

24.10.2007.

VENI, VIDI, PEDERA

Ima li išta pederskije od muškarca koji radi u optici? Pa vjerovarno ima. Recimo muškarac koji radi za Hustler TV i puši kite u niskobudžetnim hardcore porno filmovima, mada sam čuo da to rade momci koji nemaju para a upisali su teške fakultete (medicina, arhitektura, žurnalistika) i jadni se moraju snalaziti za platiti stanarinu i školarinu i redovne VD preglede (a-haaaaaaaaa). Ja mislim da nema ništa prederskije od toga. Osim možda muškarca koji pjeva pop muziku, blajha se, pumpa usta, uteže u latex hlače i uvija ko crv na speedu. Dobro kažu da je to sve xafsinški trik. Proračunata provokacija zatucanog slušateljstva koji će sistemom trača napraviti nekoga popularnog. Taj pjevač je vjerovatno prava muškarčina koja u slobodno vrijeme ide da cijepa drva po bosanskim vrletima, mijenja gume na autima i trenira K1 (aha aha. sigurno)
Ili možda frizera. Ženskog frizera sa širokim dijapazonom frizura sa pramenovima, repovima, kikicama i kitama u ustima. Sa woosie pokretima (to je ono kad opustiš ruke u ramenima, podigneš podlaktice u visini sisa (sise hihihih) a dlanove mlitavo oboriš sa ispruženim prstima i kažeš: "moja tiii"). Mada, kažem, opet nisam siguran. Može biti da muški frizeri puno vremena provode sa ženama, nauče njihov mozak i postanu najbolji i najpažljiviji ljubavnici da pri tom svetom aktu koitusa ne unište ni jednu frizuru (jedino ako je...)
Al muškarac u optici...
Odeš u optiku i od sto treba koje tamo ništa ne rade nego samo tračaju dodijele ti njega, i on ti bira okvire. "Evo ovaj?" Pa izvali neki od 200 eura. "Pa de ovaj?" nekakav rozi debeli. Pa neki mačkasti.
Pa čovječe ja sam homo balkanikus. Eee čo'j'če. Daj mi naočale koje će ispunjavati svoju funkciju, a to je dobar vid. A ne neki šon fon svemirski haj kles okvir koji će odvući pažnju sa ostatka mog prekrasnog tijela. Naravno da čovjek od toliko pederluka ne može da se skoncentrira na okvir. A peder pegla li pegla. U jednom trenutku mi je počeo pobuđivati malog homofoba koji se pali samo onda kad homo pređe granicu ljubaznosti i uskoči u neukus i neumjes (neumjes?!).
"Jel ti matereti imaš leće?"
"Molim?"
"Leće? Jel to imaš leće bogati?"
"Jel se primjeti?"
"Ma jok eto. Izgleda sablasno" Ovo zadnje sam izgovorio sa onim izrazom "de matereti saberi se"
Ubrzo je on otišao da napudra nos a došla jedna fina teta.

A možda ti muški u optici imaju oko za lijepo, znaju pronaći savršeno look za tvoj vizažž. I odlični su ljubavnici. To sa ženama mislim. Bezbeli.
Ma nema ništa pederskije od muškarca u optici.

22.10.2007.

JESEN

Volim drugi dio dana. Onaj od 4 do 8. Gluhi dio dana predviđen za ležanje, gledanje i kunjanje u jednom. Kao stvoren za lijeno pranje suđa u tri navrata. Za šmirglanje stare gitare do visokog sjaja. Za grljenje radijatora i slušanje novog radioheada. Za čačkanje ušiju noktiju i nosa, rezanje zanoktica i istiskanje vidljivih bubuljica. Za nakanjivanje da se prave palačinke. Ali frižider je tako daleko. A jaja se neće sama umutiti. Palačinke mogu i pričekati.
Volim mogućnost izbora da nešto pričeka u to gluho doba dana. Četiri sata nije malo. Puno toga se može nakaniti pa odgoditi. Kao recimo kupovina novih naočala. Ali optika je tako daleko. I ima toliki izbor. Da sam krenuo ujutru sigurno bih odabrao jedne i kupio ih odmah.
A da li ste primjetili i da je nedeljom u to gluho doba dana većinom zatvaranje prodavnica i centara. Dobro ne vi gore nego ovi ovde. I kad se nakaniš da izađeš vani nisi siguran do kada nešto radi. Možda je do 8? A možda do 5? Poruka je jasna. Sjedi kući. Voli sebe i svoje mitesere, zanoktice i grudvice na džemperu. Sjedi i razmišljaj šta tačno imaš u frižideru, da ako si i gladan ne ustaješ bezveze.
"Ima pašteta... otvorena. Hmmm. Koliki je rok otvorenoj pašteti u frižideru ako je pojačan na četvorku? Možda je ono "pocrnila" po rubovima? Al to se lako skine. A jebiga. Nemam čista noža. Pojest ću nešto kasnije"
i opet u svoj mir.
Činjenica je da je taj drugi dio dana samo uvertira za nešto treće. Pa to bio večernji izlazak ili spremanje za gledanje Sedam Samuraja u krevetu. Jer što si imao obaviti, ako si revan kako se prodaješ, središ do jedno 2-3, pa ručak.
Volim taj osjećaj vlasti nad vremenom.
Baš volim to gluho doba dana.
Ne volim buru. Ne volim buru sa ledenom kišom koja pada odsvuda osim odozgo. Bura koja puše kroz zid od 30 centi i raznosi toplotu. Više bih volio da pada snijeg. Volim snijeg. Volim kad ne puše.

Ne volim jesen.
Tjera me da volim gluho doba dana.

19.10.2007.

MODA

Svi smo primjetili trend ovih skupih trendi firmi koji se bave proizvodnjom skupih trendi stvari. Pogotovo kvazi casual stvari koje koštaju koliko i večernja toaleta kraljice Elizabete. To je trend pravljenja dezena svojih stvari beskonačnim ponavljanjem inicijala firme. Tipa Lui Viton, Dolće i Gabana, Koko Šanel i Tomi hilfiger. E sad. Ti dezeni i nisu tako loši. Lui Viton mi je nekako najnormalniji, iako da budem iskren, sve ovo eksponiranje me podsjeća na kič kasnih devedesetih kad su se nosili veliki logoi firmi na prsima i majice sa tetovažama. Treba znati gdje je granica neukusa. A recimo firma Guess to ne zna. Ubijeđen sam da ne postoji dizajnerski gori uzorak tkanine na svijetu. Sa ona neka dva slova "G" i nekim linijama. U nekoj sivoj boji na crnoj podlozi. Sa fontom koji podjsjeća na uzorak dimija sa Počulice (ne možete izguglati). Nisam napomenuo da svi ovi gore navedeni svoje uzorke koriste za aksesoare tipa novčanika, torbica, futrola za naočale i pederuša. Samo se inteligentni Guess, koji je baj d vej u Splitu smatran za neku jako dobru firmu, usudio da taj dezen stavi na hlače. Na čitave hlače. Primitivizam i provincijalizam. I od jednih i od drugih.

Takve hlače ima moja kolegica. Ponosna je na njih. "Znaš bile su jako skupe."
Pa i klistir je skup pa ga ne radim. Hlače izgledaju ko da ih je neko sašio od starih zavjesa moje pokojne babe koju sam manje volio. Ni na šta nalik. Nisam se mogao suzdržati da ne kažem najranije jutros: "Kako su ti ružne hlače, u pičku maternu" spreman na salvu.
"Ma ti si kreten! Ovo je Guess! Ti nećeš nikad imati para za kupit ovakve skupe hlače ko ja! Nemaš pojma!!"
Kič i provincijalizam.
Zanima me da li bile tako skupe da nemaju taj seljački dezen? Da li bi se nosile svaki dan? Ne bi sigurno. Nema dubine. Nema nutarnjeg. Samo površno. Samo opipljivo i gledljivo.
Neću ih nikad kupit jer su ružne. Napraviću svoj vlastiti dezen i sam sebi prodavati skupo. A ako mi i to dosadi, imam dovoljno para i ja da budem makar malo površni provincijalac.

A na kraju krajeva ko može tvrditi da ovo nije moderno


Image Hosted by ImageShack.us

(A i K su Alabrale i Kontinentalac:)


P.S. ovo je najbliže što sam mogao naći guessu. zamislite ovakve hlače

http://i.onlineshoes.com/images/br118/123180_120_45.jpg

18.10.2007.

TEORIJA

Shvatio sam da kad stalno kenjaš na poslu i vani po kafanama i šta-ja-znam-čemu, ostane ti pravo puno toaletnog papira kući da sa njim možeš oprat sve prozore Stelexom, i još ti ostane rolna za brisat nos.

Nije li svijet divan kad si pametan i kad ne možeš trpit sraćku?

17.10.2007.

OKO SOKOLOVO

Negdje na prvoj godini faksa sam počeo gubiti vid. Ne gubiti da, što bi dalmoši rekli: "kurca ne vidim", nego da škiljim, širim oči, ili koristim takozvani "japanski zahvat" kad bih gledao nešto daleko. Zahvat se sastoji iz slijedećeg. Kažiprst i srednjak se stave na sljepoočnice, svaka na svoju stranu, pritisne osrednje, i povuče prema ušima. Zategnuti kapci prenesu pritisak na jabučice, blago ih deformišu, odnosno vrate u stanje kakve su bile prije 10 godina i onda kako-tako vidiš bolje. Malo nezgodno kad voziš jer ti fali još jedan par ruku. Da si hobotnica bilo bi ok. Ovako ne.
Kako gubim vid, koji, bogu hvala ne prelazi minus jedan (-1), tako sam počeo sistematski da gubim, lomim i uništavam naočale.
Prve dioptrijekse mi je pregazio auto. Jedino što je ostalo od njih je bila krpica za brisanje sa imenom "Baroš" (nije reklama, oni prodaju kineske naočale ko prave). Kako su ispale iz džepa? Otkud na cesti? Ne znam. Znam da je tu pored bio i mobitel koji je ostao čitav nekim čudom. A od tih cvika sam naravno prvo polomio stakla. Same skočile iz košulje i pravo na staklo.
Sunčanih sam pogubio i polomio jedno "dozen" ili što bi rekli mi 37 naočala.
Kupio sam ja sebi i dioptrijske u RS-u. Budi zašto. A bile simpatične. Imale ko šnalicu sa jedne strane da možeš zakačit za majicu i skakat po šutkama ako treba. Dva puta im mijenjao stakla, što je prosjek za mene.
No dosad kad sam kršio naočale, bio sam u Sarajevu ili Busovači dragoj. Bez auta. Bez potrebe za putovanjem u trajanju od 4 i po sata, po mraku, sa minus dioptrijom. Uvijek se moglo jedno mjesec dok se skupe pare. Moglo se škiljit, ne pozdravljat se na ulici pa se pravdat : "Nisam te vidio majke mi. Ma nisaaaam. Sto posto. Slomio naočale. Ma neki dan (prošli mjesec)"

Sad za vikend, daje mi draga djevojka naočale negdje oko 5 ujutru, a ja dobijam naivnu umjetnost od žice. Sve su bile samo ne naočale. Bez jednog stakla. A i drugo je otpalo poslije dva sata. Neko je kao slučajno sjeo na njih i guzeljo ko kokoš na jajima. A treba vozit pijan. A splitske table. A bolio me i kurac.

No idući dan...

Via Split...

Monokl je riječ dana. Pola puta sam vršio japanske zahvate na sljepoočnicama jednom rukom. Pola puta držao jedno staklo na oku ko Lord od Mudrika.

Nek se ne ljuti niko što se ne pozdravljam.

A večeras Engleska-Rusija, a kauč jedno 5 metara od tevea.

P.S. kako sam glupo završio ovaj tekst to je čudo jedno. svejedno neću vidjeti komentare

16.10.2007.

APEL

Molio bih terorističku organizaciju koja će vjerovatno preuzeti odgovornost za smrt Isovića, Proeskoga i Pavarotija, da prestane da ubija ove normalne pjevače, nego da obrate pažnju na Abida Sakalaša, Avdu Gegaja, i Sennu M.

Da napomenem da je Senna M. za malo nastradao prije desetak godina, samo što su teroristi očito dobili pogrešne podatke i ubili vozača Formule 1 istog imena

Na insistiranje dragih blogera dodajem i par hiljada srpskih pjevača i pjevačica i Avdinu sestru Hajriju.

15.10.2007.

Zakon petorice plus jednog

Iz ličnog iskustva, ili "kako sam shvatio da od naše opuštenosti, spontanosti i hrabrosti nema ništa"

Svaka pijana pizda (jedan) postane jako "hrabra" kad iza sebe ima još 5 pijanih pizdi.
(in d sarajevo)

Svaka "hrabra" pizda se pravo usere kad s druge strane ima 5 pijanih pizdi.
(in d busovača)

upotreba navodnika nije slučajna

12.10.2007.

SAMAČKA GOLGOTA

Jedan poslovan, jako zauzet zauzet samac, u velikom gradu na dalmatniskoj obali, svakodnevno se susreće sa raznoraznim problemima. Brz tempo života i pretrpan schedule odražavaju se na gomilu stvari koje bi radio redovno da si, recimo, nezaposlen. Samo samac zna, kako se brzo isprlja vece školjka, i kako njena lijepa porculansko bijela boja postaje sve smeđija i žutija (nepravilno ali prikladno atributiziranje). Čovjek bi pomislio da ta šolja, dok ti na posao kreneš, odmah preko vrata ide u mehaničarsku radnju da se valja u onom ulju i gorivu i masti, pa ide na njivu da kopa golim rukama (as if she had ruke) i onda za kraj očisti susjedovu septičku. Rješenje je u pažljivom pišanju ukrug na dijelu gdje je šolja najstrmija da bi manje prskalo okolo, ili još bolje pišati sa puštenom vodom, ali dozirajući jednom rukom mlaz vode. I zaboga ne diviti se svojoj sraćki ko da je jedina i najljepša nego odmah puštati vodu.
Druga stvar je suđe. Nijedan sudoper ne može biti veliki, koliko može hrpa prljavog suđa. Geometrijskom progresijom raste, i dok ne dotakne viseći element neće se smiriti. Ili barem neće mene smiriti. A nema ništa gore za moje osjetljive umjetničke duge prste od dugog namakanja ruku u vodi punoj deterdženta. Rješenje bi bilo u kuhanju u tavama za jednokratnu upotrebu. Besmisleno. Probao sam podgrijati hranu u plastičnom tanjuru pa sam ga popušio. Ne ja, nego mikrovalna. A da pričamo o plastičnim tavama, to je smiješno. Možda neka Nasina tehnologija postoji, međutim u prodavnici toga nema. Konačno rješenje je brza hrana.

E sad. Postiji jedna zvrčka u svemu tome. Na primjer jučer poslije napornog radnog dana mladi zauzeti poslovni čovjek osjetljivih ruku pođe u fast food (pazi samo "fast" food), koji se zove brzi gonzales ("brzi" još i "gonzales"). Dobra hrana, ne baš jeftina, ali relativno dobra.
"Doba3 dan"
"frit frit frit (onomatopeja cvrčaka, kad ti ono niko ne odgovara)
"DOBAR DAN"
mrljavo "e bog, izvoli"
"dva hot doga"
"13 kuna"
Sve je išlo po PS-u dovde.
Pola sata! Pola sata sam ja čekao na dva hot doga. Tri ženturače su se zaboravile u međuvremenu. Zapričale. Hrenovke znaju biti such a bitch nekad. Neće da se ispeku. Vrijeme ide neumoljivo a moj želudac se od silnih mirisa poče sam razgrađivati. Te ne-tako-fine -gospođe su dale jednu potpuno novu dimenziju imenu i obrtu firme. Nikad za nikad. Kad su ga napokon donijele, i kad sam krenuo vani, vidno potresen čekanjem, bio sam spreman da ih pojedem sa folijom. Sto posto bi ga moj želudac razgradio. Nisam naravno. Pojeo sam ih pravo brzo. Popio jogurta i sat kasnije podrigivao, prdio i mrštio se.  Hot dog je dao jednu novu dimenziju imenu firme i obrtu. Jednostavna matematička formula nas je dovela do rješenja ovog problema.

Image Hosted by ImageShack.us

Mislim da ću se morati oženiti, ili zvati Nasu da mi daju kakvu plastičnu tavu

11.10.2007.

SRETAN 1. ROĐENDAN

Image Hosted by ImageShack.us

Broj posjeta: 57975
Prosječna dnevna posjećenost: 157.97
Broj postova: 234
Broj komentara: 5683
Blog otvoren: 09/10/2006



Od silnog uzbuđenja zaboravih da čestitam sam svom blogu rođendan koji je bio prekjuče.
Jebiga.

Naumio sam bio napraviti redizajn, mali post hvale i zahvale, međutim nisam kao što se vidi.

Dragi blože želim ti mnogo uspjeha i u budućnosti, da nam neko prepozna talenat i da zaradimo novaca jer ovako se više ne može.

Broj žiro računa tražiti preko privatnih poruka.

Hvala
11.10.2007.

KUMSTVA


Image Hosted by ImageShack.us
 
Uvijek mi je kuul izgledalo kad neko nekog zove za kuma. Kao "hoćeš mi biti šišani kum malom?" ili "kumim te da mi pozajmiš sto maraka, vratiću ti", ili "gledo sam kuma, onaj Sonny liči na tebe pravo, samo što nema frčkavu kosu". Dobro sad manje više ove rečenice, ali naravno u svom stilu, moram malo da začinim tekst humorom, koji jednostavno isijava iz mene, i služi za razbibrigu.
Dobro sad, sad ćemo ozbiljno.
Kad si klinac pa gledaš dva starija lika kako sjede ujutru za šankom u kafani mortus pijani, i raspravljaju o egzistenciji, o tome ko je zadnji platio turu i ko je kome ženu jebo, pa si počnu tepati. "Nemoj tako kume. Nije u redu. Kume. Šta to radiš kume?"
a drugi kaže: "Vežbamo za film"
Šalim se, no to nije potrebno naglašavati.

Ko djetetu mi je super izgledalo, još uz silnu priču u Marlon Brandu i njegovom seksualnom naboju želio sam da se pokumim s nekim u najranijoj dobi. Otprilike sam imo dvije godine tada.
Najdalje što sam otišao je bilo da sam pokušao s jednim drugom da pustim krv iglom i da se pobratimo, al kad je on sebi nagrdio prst i počeo plakat, ja sam odusto i pobjego kući.

U poznom djetinjstvu sam očekivao makar jedno kumstvo u pijanstvu, reda radi. No ništa. Kad bolje razmislim nisam ni imao kome. Ipak malo je petnaestogodišnjaka koji se žene, krste djecu, šišaju ih, i na kraju krajeva imaju djecu uopće.

Sve tako donedavno, kad sam se sa svojim kumom dogovorio da mi bude kum na vjenčanju. Kad bude vjenčanja. Počekaće vjenčanje, al čovjek osjeća neku sigurnost, ne mora se sekirat bezveze. Pa si tepamo "Kume", "Reci kume", "Aj živio kume", i sve tako dok se ne prestane tepati nego samo tupavo šuti i pije.

Kasnije se pokume ljudi međusobno, ko liječeni alkoholičari na onim razgovorima, kad im sve potone pa se okrenu jedan drugome, pa kažu "ti si moj najbolji prijatelj." "ma ne prijatelju ti si"
Obećo sam i ja njemu kumstvo. Sad sam miran. To jest bio sam miran. Do neki dan.

Kad sam skonto kolko para treba za kumstva. Puno izgleda.

Još nije kasno da se otkaže ono pijansko od neki dan...

Šalim se naravno, no to je jednostavno moj stil.

09.10.2007.

TERETANA

E nedavno se prijavio u teretanu. Zdrav život i rekreacija. Ispravljanje kičme i pravilno držanje. Na kraju poboljšanje figure sa "zgodan" na "božanski zgodan". Nađem jednu teretanu blizu mene. Ima crveni interijer sa mnogo crvenih sprava za svakojako inkvizicijsko mučenje (no one expects the spanish inquisition). Pogodim cijenu i pokupim sve podatke. Nisam ni gledao ostatak ekipe koja tamo vježba. Ne vidjeh šumu od drveća. To jest ne vidjeh ljude od ramena. Činilo mi se ok što sam vidio. Jedino sam primjetio da je dosta prostrano i da su vrata široka ko garažna. To govorim vrata između prostorija.
No kad sam došao prvi put na vježbanje...
Nisam nikad ni razmišljao kako čovjek može imati pogrešnu percepciju svijeta. Majke mi mile osjećao sam se ko Guliver. Al u onom dijelu kad dođe među gigante. Svi su imali ramena šira nego što sam ja viši. Postojao je određeni red u saobraćaju. Ne smije se dozvoliti da se dva giganta sučele na hodniku i da se mimoiđu. Nemoguće sa ramenima širokim najmanje 130 centi, tako da sam se ja prilagođavao datoj situaciji. Provlačio se ko glista između ovih Kolosa sa Rodosa do sprava paklenih, stavljao skromnih 15-20 kilograma i pičio serije. Nisam mogao da ne vidim kako sa žaljenjem i podsmjehom gledaju momci gurajući nekih 457 kilograma po jedno 120 puta u 12 serija. Bio sam na razmeđi. Da stavim više kila i steknem respekt i upalu mišića, ili da stavim normalno kila i tamne sunčane naočale u 9 naveče da ne vidim ništa oko sebe? Jesam li napomenuo da me bole leđa jedno 5 dana? Nisam. A i ko će nosit tamne naočale u teretani. To ni dalmoši ne nose. Po prirodi sam tvrdoglav čovjek tako da ću i večeras otići, jer za ljepotu je potrebno mnogo truda i rada i skupih kozmetičkih preparata za sakrivanje ružnog i otkrivanje lažno lijepog, a ne lijepi roditelji, istiskivanje bubuljica i mazanje ruku Soleom (znači sa "lijep" na "božanski lijep")

Nastaviću ostatak sage o teretani kad mi prođe upala ruku.

08.10.2007.

OBRAĆANJE I PREOBRAĆENJE

Na teško nedeljno kišovito jutro. Na teškom zavičajnom vlažnom zraku. Na blatnjavoj zemlji. Na jesenjoj misi. Dugo nisam bio na bilo kakvoj misi. Odabrao sam najbolju. Nisam je niti odabrao, ona je mene. Morao sam ići. A ne idem odavno zbog nekih velikih razočarenja. Zbog lopovluka i prevara. Zbog Leviski 501 ispod mantije na času vjeronauka u ratu. Leviske koje su se tako duboko urezale u moje sjećanje dok sam u istom gledao svoje hlače iz Caritasa. Zbog nabrajanja ko je sve šta dao i poklonio crkvi, sve do u tančine. Sve do imena i prezimena, broja i valute. Zbog pozivanja na "svetu" dužnost glasanja na predstojećim izborima. Zbog konstantnog maničnog pozivanja na preobraćanje, jer ko se "obrati" taj ide u raj. Odmah. Zbog ogromnog reda bezgrešnika što uzimaju hostiju, i drže mlitavo dlan preko dlana u visini srca. Skrušeno i pobožno uz najdivnije stihove "Zdravo tijelo". Gledaju ispod oka prema nebu, a onda precizno i detaljno gledaju na drugu stranu da vide ko je to griješio sa blagim osjećajem vjerske nadmoći i zanosa.
Ne ide se tako u raj. Ne ide se tako nigdje.

Dugo nisam bio. Opet neću dugo. Dok ne dođe propovjednik koji je svjesno ušao u celibat i ne dolazi u kušnje. Koji politiku ne stavlja ni u jedan plan. Kome je srce veliko ko u Majke Tereze i koji će, makar jednom sedmično, na nedeljno jutro, biti iskren i pravedan. Pošten. Pobožan. Koji će se na pravi način obraćati vjernicima i prepustiti njima pravo odabira, pažljivo pripremljenom ceremonijom, jednom od par najvažnijih godišnje. Koji neće držati prediku laganim i pitkim fratarskim tonom božjeg jaganjca ovim tekstom:

"Bila jedna žena u Americi, i nije vjerovala u boga. Imala je sina.
Kad je sinu bilo 21 godina, bog ga pozva sebi.
Ta žena je u svoj sina gledala ko u božanstvo. Dugo je tugovala i shvatila svoj grijeh.
Ponovo se obratila.
Ta žena je sad jedna od najvećih vjernica u Americi danas"

Ma molim lijepo velečasni...
Pa nismo retardirani ako smo seljaci
Dok ne dođe neki sa svojim velikim srcem, ja ću vjerovati svojim malim.

05.10.2007.

PRILOŠKA ODREDBA ZA FANATIZAM

Ima jedan pjevač u nas hrvata. Zove se Marko. Preziva Perković. Nadimak ima po jednoj američkoj puški iz drugog svjetskog rata (akcenat na rat) i nemilice su s njom ubijani nacisti i njihovi istomišljenici (akcenat na ubijani).

On ima troje djece. Dva sinčića i ćerkicu.
Ćerki je dao ime Diva Marija. E sad, kad se kaže Diva ne misli se na Mariju Callas niti Esmu Redžepovu. Diva je loko zagorski izraz za djeva, a djeva znači djevica. Znači djevojka koja svoju krunu časti i poštenja nikad nikome nije dala, čak ni naslikanu. Ergo, njegova ćerka se zove Djevica Marija, što samo ide u prilog ranije
navedenom podatku o tompsonovoj bezgraničnoj ljubavi ka bogu.
Svako svoje.
Nemam ništa protiv.
Samo me zanima jedna stvar. Kako će mu se ćerka zvati kad se negdje za 25 godina uda, svoju krunu časti i poštenja skine nekom bekriji, zatrudni i rodi dijete?

Možda će se zvati Bila Diva Marija. Pri tome ne mislim da je "bila" loko-zagorski izraz za bijela, nego više kao priloška odredba za vrijeme.

04.10.2007.

TALENAT

"Jebo ti sebi mater, šta god uzmeš u ruke znaš sa tim."
Sve su mi tako govorili. Stvarno jeste. Baba, pokoj joj duši, plete džemper sa iglama četrneskama, i ode da naloži vatru, ja uzmem igle i ispletem džemper do kraja sa etiketom Benetona. Teško za povjerovati? I ne bilo kad sam slago, al tako ravnodušno da bi mogao biti agent CIA-e, samo da ih se dočepam. Još jedna laž. Al eto imo sam neke kurate sreće da mi stvarno puno stvari ide od ruke, ali ne toliko dobro da bih sebi rješio egzistencijalne probleme. Sviro klavir, dobro mi išlo, al me mrzila profesorica i ja nju i napustim. Sviro gitaru, dobro mi išlo, poče rat, nastavih poslije, osnovah bend zvučnog imena Superkrme. Pa zasvirah bubnjeve dobro mi išlo, al ne bi para da ih kupim. Išo na neka takmičenja iz matematike, a na prijemnom se jedva provukoh. Nikad na zelenu granu jebiga. Evo pišem i ova sranja i ljudi kažu "joo jesi ti smiješan, aj piši knjigu, piši tamo piši vamo" a ja znam da nikad ništa od ovoga neće biti.
A stvarno bih volio da znam koji je moj urođeni talenat. Da provališ da si genetski predodređen da budeš Riverdance plesač pa da skačeš u zelenim helankama sa maramom oko čela. Il baletan recimo. makar to bilo projektovanje septičkih jama al najboljih na svijetu. Iskoristiš talenat i naplatiš ga i sve pet. Otkrio sam neki dan šta bi moglo biti moj talenat. Ispadanje.
Ne ispadanje iz jurećeg ford mustanga na ulicama san franciska. Ne ispadanje iz aviona sa pokvarenim padobranom. Nego ispadanje iz ruku. Hrane prevashodno, ali i drugih stvari koje se drže po rukama.
Majke mi mile najdraže, neki dan jedem picetu, i sagnem se da nešto podignem sa poda, a ona pica ko živa, hop! Skoči ko akrobata salto mortale, još me pogleda u zraku i namignu hinjski, a ja ono "noooooooo goooood" prema njoj a ona fljas. Pravo na šunku i sir.
Prekjuče isto komad pice najdraži, stoji stabilno na stolu, i ja je posmatram da se uvjerim da je sve ok, a ona se nage lagano do ruba, pogleda dole, i opet hop, i na vugla na pod. Nek mi neko kaže kolika je vjerovatnoća da sarma iz susaka prije tanjura padne prvo na sto. Sama! SAMA EEE!
A cigare? Cigare su possesed u mojim rukama. Uđe "the thing" u njih, i prvo me zapričaju da me pokušaju opržit, ako ne uspiju onda samo bace žar na pod. I to u vožnji preko Rostova u krivini pri 95 na sat. Nezgodno? Ma jooook. Čak i papiri iz printera prvo padnu na pod.
Šta bi bilo da kupim skakutavi grah?
A najčešće ispadnem šupak prema dragim osobama.
Još da mi je od toga živjeti.
...Ili da se opet posvetim bubnjanju pa da mi ispadaju palice?

02.10.2007.

PUŠTANJE ZRAKA IZ PRENAPUHANE TUBELESS PREDNJE GUME

Kad sam bio mali bio sam svakakav, a evo sad kad sam stariji sam nikakav

Ova rečenica nema nikakve veze sa naslovom. Niti sa ostatkom priče. Ustvari više ima veze "nad lipom 35" sa humorom nego ova rečenica s mozgom. Jednostavno mi je bila super i volio bi kad bi je ostali ljudi stavljali na korice knjiga kao posvetu, ili u boxeve kao anegdote poznatih rame uz rame pored one "Ne dirajte moje krugove" japanskog režisera filma "Krug", Hideo Nakate, ili "Ipak se okreće" Jarno Trulija ili "Cilj opravdava sredstvo" od dopingovanog Ben Johnsona na 200 metara.

Danas me boli stomak i nije mi do zajebancije.

28.09.2007.

KONVERZACIJA NA NIVOU

Ima jedan gospodin L. iz Zadra što sam ga spominjao. Ne baš bistar čovjek. Ali poznat po izjavi da je "do 95-te bio mafijaš, a poslije toga biznismen". On kaže "krak" umjesto "kran".

Zovem ja njegovu koordinatoricu da joj nešto prenesem.

Tuuuuuu tuuuuuuu

"halo Alabrale je, jeste vi Koordinatorice"
"e halo Alabrale, nije nije, ja sam. L. Koordinatorica priča ovde na drugi tel..."
"e L. Slušajte..."
"šta je Brale sa onim krovom?"
"evo slušajte. Nosače smo naručili. Biće dvaneske. Iz njih osam vertikalnih, pa ram na vrhu da mogu jedinice stajati, neće se ništa mijenjati samo žemo dodati još tih osam..."
"daj ajde to pošaljite...evo još nije završila hoćeš pričekat jebemu pasajarca"
"ne treba sada, samo joj prenesite šta sam vam rekao. bog.."
"ajde šalji šalji. bog"

CIjelo to vrijeme je L. gledo s dva metra razdaljine mjesto o kojem sam mu pričao. Trebao bi znati

"uan tu tri foo, gedapa, gidon ap, gedap, gedon ap"    zazvoni mi mobitel

"Halo?"
"E Brale, ja sam. Evo me mogu razgovarati trebao si me kaže L."
"ma reko sam mu da vam prenese..."
"Daj Brale bogati nemoj me zajebavat. Nema on pojma o životu"

Al je zato biznismen

28.09.2007.

VOŽNJA ZVANA ČEŽNJA

Split je od Dugopolja udaljen nekih 12-13 kilometara. Koliko i Dugopolje od Splita ako se ne ide preko Kamenskog na Livno, pa na Kupres do Koprivnice na Bugojno do Novog Travnika na Vjetrenice, pa do Zenice, Na Lašvu prema Sarajevu, na Mostarskom desno za Mostar, na Imotski, do Svilaje pa prema Splitu. Tad ima jedno 650 kilometara. Ali morao bi biti totalno retardiran ili ekstravagantan čak da odabereš tu rutu, ili ti je jednostavno slaba baterija u GPS uređaju.
Do Dugopolja se, ovom normalnom rutom stiže za 20 minuta. Tamo nešto uzmeš, recimo nekih 10 minuta, i vratiš se nazad za nekih 25 minuta, jer ti se ne vraća pa sporije voziš. Gužve nešto ni nema pretjerano, i sve u svemi satić ugodne vožnje, ili jedno 2-3 cigarete ispušene. Toliko meni treba inače.
Ali jednom drugom gospodinu ne. On vozi 60 na sat. Pristojna vožnja. Na cesti na kojoj je dozvoljeno 90?!? U gradu je vozi 50 gdje se može 60 i tako dalje i tako bliže. Pristojno i oprezno. Ali je zato pričao milion na sat. Spominjao mi neke zanimljive podatke iz svijeta filma, spominjao mi časopis Sineast, neku raju sa seta Sutjeske, prve filmske festivale u Puli, premijeru Brazila i Full Metal Jacketa. Spominjao mi anegdote iz knjige o filmu ruskog izdavača iz 48-me. Hvalio se svojim poznastvima sa Kinotekom u Sarajevu, sa filmskim kritičarima iz Zagreba. Poučno i interesantno. Taman toliko da ubiješ tu sporu vožnju. Našli smo par zajedničkih tema i raspravljali onekim stvarima, prvih 3-4 kilometra. A onda me strefilo. Primjetio sam slabost, i drhtanje ruku, mučninu i vrtoglavicu svaki put kad bi se lik okrenuo meni u vožnji. Nije bilo zbog brze i nesigurne vožnje, to je činjenica.
Iskristalisa se odjednom pred očima. Kao kad se strašno opržiš nečim jako vrućim. Prvo ne osjetiš ništa, namirišeš smrad spaljene kože, rana ti postane hladna, i odjednom, ko roditeljski edukativni šamar počne da boli. U staroj Alfa Romeo Sparku, bez klime i bez otvorenih prozora smrad iz čovjekovih usta može biti nesnošljiv. Nesnošljiv kao smrad sumpora na Splitskoj rivi. Kao udisanje ispušnih plinova automobila. Volio bi tu biti ali ti osnovni nagon za preživljavanje govori da bi trebao pobjeći.
Rušili su mi se svi mostovi Sutjeske, ginuli svi partizanski heroji, gušili se svi Židovi Šindlerove liste, gorile kolekcije Sineasta i pucale filmske vrpce. Samo sam želio izaći van.
"huh, nadam se da te neću dekomodirati ali ako ti nije problem izaći ovde da se ne zavlačim u parking, nezgodno mi je" reče sa ustima usmjerenog dejstva i prijateljskim osmjehom, vjerovatno zbog toga što sam jedini koji nije izvršio harakiri ko lik iz Kurosawinih filmova.
"Je li vam problem da ovde izađete?"

Sa zadovoljstvom

27.09.2007.

PISMENA VJEŽBA

Zamisli da imaš jednog seljana, čobana, od nekih 20 godina. Negdje na Vlašiću. Čuva ovce recimo. Ima vjernog psa, tornjaka Bobija, da čuva ovce od vukova. I jedan dan počne nevrijeme i grmljavina. Ovce se uznemire i počnu da trče po toru ko lude od straha. U jednom trenutku stampedo prestrašenih ovaca se nagura na kapiju, probije je i počnu da bježe van. Bobi i čoban potrče za ovcama da ih skupe, i skonta čoban u jeku snage da je brži od Bobija. Prije stiže do ovaca, uhvati predvodnika stada, najbržeg ovna. Obori ga na pod, baci na rame i u tor. Ovce ko ovce, kakve već ovce jesu, krenuše za njim u tor. On ga zatvori i na počinak. Previdio čoban da je Bobi već star kao i predvodnik stada. Nisu više brzi kao nekad, i jaki, a čoban bekrija, cijelo selo zna. Pohasi se čoban po selu, seljani ga hvališe kako je najbrži čovjek na svijetu. Pohvališe ga seljani koji u prosjeku imaše oko 60 godina, jer im mladi odoše u gradove. Stvarno jeste bio najbrži u selu. Trčao je ko vilen po brdima i šumama. Za konjskim kolima, za magarcima, za kokošima, za kozlićima, za vjevericama, ali njih nije stizao, jer su po njegovim riječima bile nenormalne. Tako se čoban hasio i hasio, da je najbrži čovjek na svijetu.

U to vrijeme je trajala olimpijada u Atlanti.

Nakon par dana nazva ga rođak koji je prebjegao u Ameriku trbuhom za kruhom, da ga posjeti par dana, da malo vidi svijeta. Sredi mu vizu, kupi kartu, a čoban se kleo da je bolje da otrči do tamo da je jeftinije. Razuvjeriše ga, on se spakova jedan dan, pozdravi psa Bobija, kozlića Birca, vola Ronalda, i magarca Murinha. Bobi je bio najčvršći tokom rastanka. Djelomično što je bio star i iskusan, a najvećim djelom zato što je bio pas i nije kurca razumio.

Stiže čoban na aerodrom. Uzleti, sleti, prepozna rođaka. Ustvari ovaj prepozna njega, jer malo ih je u Atlanti trčalo u kožunju i opnacima tamo vamo po atrijumu aerodroma. Smjestiše se kući u predgrađu. Pričaše danima, a naš čoban cijelo vrijeme spominjaše brzinu i agilnost. Kako je teve radio cijelo vrijeme na kanalu 135, ugleda čoban prenos Olimpijskih igara, i ugleda njega kako trči. Michael Johnsona. "E nako oću u šorcu i pumama. Bil se ja mogo poteć s njim da zgarim nizastranu rođak, ne b' reko keks, ostavjo bi ga iza sebe?"

"Ne moreš sine jebemga ja. To je olimpiks andrstend? Trke. Kompetišn? Al moremo sutra pogledat ako hoš, poslje roštilja a?"
"More more jebemti kolje, da vidim ja kolko piči ovaj crrrnjo..." Reče jedno a pomisli drugo. Skova plan kako i šta će.

Tako i bi. Stigoše na stadion. U prvi red. Utrka 200 metara. Michal Johnson. Niski start. Pucanj. Krenuše svi u stazama, plus jedan. Preskoči čoban za njima, zapiči kolko može, al iz nekog razloga je bio užasno spor. Stigo je zadnji i kad je ušo u start skopaše ga redari. Dok su ga držali na podu priđe Michael da vidi čudo od odjevnih predmeta i reče. "Who are you?" "Tko si ti?" (našao se jedan novinar sa našeg govornog područja da prevede)

"Ja sam najbrrži jebemti trunje, jes vidjo kako pičim?"
"Ma pičiš ti moj kurac..." Reče Michael i ode da slavi svjetski rekord.

Naravoučenije:

Nemojte se kurčiti da ste u nečemu dobri jelte, dok ne vidite ostale mjerodavne protivnike.

Poenta:

Sinoć sam bio na čitanju kvazi poezije na kojem je jedna mlada pjesnikinja po imenu Vesna Žibri-bibri (ovako joj zvuči prezime al sam ga zaboravio) čitala svoju usranu Turbo Folk poeziju sa rimama "išo-pošo-bio-došo-šušti-pljušti-hrt-rt". Mislim da se zove deseterac. Uglavnom ta pjesnikinja piše pjesme kolko moja mater uzgaja bonsaii (znači mogla bi, al ne uspješno). Njoj su njeni zagorci rekli da je najbolja i ona se sredila kao prava umjetnica i stalno se smijala i bila je šarmantna i posebna. A nije. Zagora nije centar svijeta, nit je Split najlipši.

Zaključak:

Turbo folk je ideologija kao punk. Uvukao se u sve sfere razmišljanja i djelovanja

26.09.2007.

GENETIZAM

Možda se nikad nisam uspio prilagoditi novoj nepoznatoj situaciji? Možda nisam htio. Možda sam jednostavno naučio na loše. Da mi je bilo bolje u goroj situaciji nego u ovoj, iako isto tako bezveznoj ali malo normalnijoj. Fenotip ili genotip? Ko medvjed kojeg nauče da jede suhe kifle i sok iz tetrapaka, i prazne omote cigareta, pa kad ga puste u prirodno stanište traži pekaru i trafiku, barem neki period dok ne krepa od gladi ili ne nauči brati maline. Možda smo osakaćeni doživotno beskrajnim gaženjem i opresijom. Konstantna neosnovana prijetnja nas dži u grču. Jer kad se čovjek opusti, postaje ranjiv, susretljiv i prijatan. Nepoželjan jednostavno. Jer uvijek postoji neko ko te konstantno posmatra i čeka taj trenutak da ti zabije nož u leđa. Nema prijatelju, nema...

Kako smo samo osakaćeni i siromašni.

Pita me nedavno prijatelj: "šta ćeš ti sa tolikim stvarima? stalno nešto kupuješ, neke pizdarije... zatrpaćeš se totalno"

Nisam ih nikad imao pa sad da nadoknadim. Nemilice trošim da zadovoljim prazninu. A lijepo ih je vidjeti naslagane po ormarima. Izgledaju robusno nekako. Ljubomorno ih čuvam kao da su mi jedine. Iako od njih nosim jedno 10% non stop.

Male duše prijatelju. Sve male duše.

 

Mislim da je jedan gen u pitanju. Samo jedan gen, koji buja godinama. Hiljadama godina. U njemu je sve zapisano. Još uvijek se zapisuje. Svi pohodi Vizigotha, svi koljači Slavenski, sve pljačke Krstaške i Mletačke, sva nabijanja kolac Turska, sva mrdanja mejnika porodična, svo trovanje stoke i varanja na kartama. Taj gen je postao toliko dominantan da su svi drugi recesivni totalno nevažni. Kad uzavri krv, sve drugo je bezveze. Boja kože i očiju, visina i mentalna dubina, uvjerenje i ubjeđenje. On nas drži na oprezu. Sve za vlastito dobro.

Koje dobro? Kako može biti dobro nekome ko je napet cijeli svoj život, i koji ni kad izroni iz blatnjave i smrdljive vode, nakon dugo dugo vremena,  ne može udahnuti punim plućima. Poželi se mutne vode, tješi se da su u mutnoj vodi najbolje ribe, a ustvari ga tamo niko ne vidi. Samo mrak i smrad. Ali njegov vlastiti mrak.

 

Nema genetskog lanca. Samo jedan gen. Samo jedna karika lanca.

...i ta nam je najslabija

25.09.2007.

Dial Š for Šupčina

Ima jedan gospodin koji u zadnje vrijeme usko surađuje sa mojom malenkosti (malenkošću? iš dont tink sou) Taj jedan gospodin, u daljem tekstu ćemo ga oslovljavati sa Šupak,  radi kod jednog drugog gospodina kojeg sam ranije spominjao, u daljem tekstu Ćelavi Šupak. Ćelavi šupak je naredio Šupku da pila mene, bez osnove. Šupak je poslušao Ćelavog šupka jer ga ovaj drži u šaci radi male, ali očito neophodne plaće. (Ćelavi šupak zaslužuje poseban elaborat, a i predugo mu je ime da ga oslovljavam dalje. Stavljaću samo inicijale Ć.Š.)
A ovaj mali Šupak? E on je jedan gospodin koji je skontao da nije šupak, pa se počeo kurčiti. Šupak je bivši policajac što mu dodaje još jednu titulu manifestiranu u obliku augmentativa. Znači Šupčina. Ć.Š. je Šupčinu natjerao da me nazove danas i zahtjeva nešto, što jedan gospodin na nivou Ć.Š. ne bi smio sebi dozvoliti. Šupčina je nazvao i rekao da traži. On stalno koristi riječ "operativno". To je policijski žargon više nego inžinjerski. "Operativno ćemo riješiti. Morate mi javiti da to operativno riješimo. Hoćemo na jednu operativnu kavu" i tako dalje i tako dalje.
Jutros me oslovljava telefonski Šupčina da mu je Ć.Š. naredio bla bla bla operativno bla bla i da mu pošaljem na mail.
Njegov mail je amerikaniziran. Što ga čini jednim gospodinom na još višem nivou i zaslužuje titulu "Pravi"
Pravi Šupčina meni diktira mail. (ne smijem ga staviti iz etičkih razloga i mogućeg hate-maila.)
Izdiktita mi Pravi Šupčina mail, kojeg je pizdarija zapamtiti jer smiješan jako. Ja sam ga zapamtio. Kaže on meni da ponovimo. "Znači Washington, Osijek, Osijek, Split, Honduras, manki, bla bla tačka kom."

Ja sam pomislio da li je ovaj Pravi Šupčina ozbiljan i da li je glumio u nekom ratnom filmu. Operatvino rješavanje...pričanje u šiframa...zlokobna faca i svinjski pogled ( a faca mu najviše liči na SuperHika iz Alan Forda. Sviju mi)
Mora da je Udbaš bivši.
Tako da sam mu pored operatvinih odličja i plaketa odlučio dati još jednu.

Pravi Tajni Šupčina.

Ako otkrijem da ima i plašt dobit će i prefiks Super.

We wil meet again, agent Šupčino

24.09.2007.

SKORO...

Napili se strašno, zemlja je gorila. Uništili se inhalatorima i na lagani koncert. Strahota. Hodam ja a sve me ona bijela linija od ceste preža, hoće da me ošine u glavu. Usput sam čitavu veče držao svijeću prijatelju dok je bario jednu mamu dvoje klinaca koji idu u osnovnu a izgleda ko da iza njih sjedi u klupi (mladoliko jelte). Držo ja svijeću, ne držo. Malo držo pivu. Ustvari stalno držo pivu. Gledo koncert kreno kući. Pio pivu. Prijatelj krenuo sa mnom. Otišla mama, sutra imala neki prijem za klince. Kaže "moram malo normalna da izgledam pred onim drugim roditeljima. Ne smijem biti mamurna"
"Ajde" reko "sretno. Samo ne zaboravi te u pribadaču izvaditi iz nosa."
Svratimo usput na neki burek koji izgleda kao paus papir kolko je masan (arhitekti će razumjeti). Klepimo dva ta. Prijatelj dobaci nekim klincima pa smo se zamalo potukli. Ustvari ja nisam, on je. A bili smo jači iako je njih 8 bilo, od toga 4 jednojajčana blizanca (duplo smo vidjeli kontaš. Malo comic relief u priči)
Sretnem ispred pekare nekog ko me otrovo ko da ga znam. "Ja sviram tamo, ja sviram vamo, vako nako."
Dobro prijatelju i ja sviram, svirao sam. Pjevam isto kad se tuširam, pa mi ne pada napamet da trujem finog pijanog bosanca kako se bori sa govnetom od bureka. Malo stila molim vas.
Odemo do stana nas dva, kad smo smirili te bureke, zapalimo, popijemo i u bešike. Prijatelj je zaspao, a ja sam povraćaooo (ko ona pjesma: "kiša je padalaaa, a ja sam plakaoooo, za njoooom")
Onaj burek mi je bogami u komadu izašo iz mene jebo ih on. Garant koriste oštro brašno.
Ustali ujutru. U dva sata popodne. Sjeli. "Bla bla bla, hahaha, kako sinoć jele?"
"jes jes jes, hahahha, kako smo, joooj"
"Ahaaa"
"Ja sinoč povraćao jarane."
"Jel? Ja sam se oduzeja stari."
"Ma mene burek onaj sjeba jebemti."
"Kakav burek? Kad smo jeli?"
"Pa sinoć jeb ga ti. I to i krofnu. Meso me sjebalo totalno.."
"Ja sam pojea sinoć burek s mesom?!? O jebenti"
"Šta je sad?"
"Pa ja skoro da ne jedem meso... jebenti...."

"Prijatelju kod nas je burek s mesom. Nemoj mene više slati po klopu...jebiga"

21.09.2007.

NASLJEDSTVO

Još uvijek ne znam jesam li na mamu il na tatu kad se sve sabere. Na tatu sam je muško (obvijuslii :S ), imam visoko čelo, visok inače, blago pognutog položaja, promjenjive boje očiju i promjenjivog raspoloženja, neloš vozač, netaktičan i praktičan, i kad razmišljam imam blagi teleći izraz lica sa opuštenom donjom vilicom, poluotvorenim ustima i iskolačenim očima s pogledom negdje prema italiji. A na mamu sam naslijedio sve ono mentalno (obviusliii x2 :-/). Akademski uspjesi, duga kosa u periodu srednje škole, muzička potkovanost i sluh, malo dug jezik, emocionalnu rastrojenost, neloše kuhanje, slab želudac i još slabiju probavu otkad neloše kuham. Eto mislio sam da je to to. Al nije. Sa starosti dolazi iskustvo (da se razumijemo , meni je još uvijek 26 godina, i mlad sam (obvijusliiii x3 :#)). No niko nije rekao da dolazi i samospoznaja o nekim stvarima. Rađaju se neki dotad skriveni talenti i kvalitete, rastrojenosti i afiniteti i mnogo mnogo toga što bi mladi čovjek inače pripisao samo starijim dosadnim babama i didama.
Dosta davno sam skonto da sam naslijedio jedan strašan i jako bitan kvalitet, i to od stare. A to je da mogu zaspati. Bez problema. Kad se probudim malo sam nervozan al kad se mozak jednom upali nema spavanja. Tuta forca. No taj "somnijački" problem je postao problem kad sam počeo da spavam dok se spustim u horizontalu. Legne čovjek na krevet da čita jako zanimljivu knjigu, i negdje na trećem redu druge stranice gubiš nit i probudiš se u trenutku kad ti olovo natopljeno slinom iz usta počne nagrizati obraz. To je borba za goli opstanak. Posebno je bila na faksu prisutna. Nije mi bilo mrsko učiti, niti teško, kolko mi je bilo teško ostati budan cijelo to vrijeme. Nema te kafe, prolivuša ii ne, koja me ostavljala budnim. Doduše jedina knjiga dosada je mali princ, ali ona, da se razumijemo, i nije neko veliko štivo. Mislim, veliko jeste, ali sažeto. Otad knjige čitam samo na plaži i autobusu jer tamo uvijek nešto previše galami ili smrdi da bi zaspao.
Ali televizija?! E jebo mater ako televizija zrači nekim sedativima. Bogami mog. Pa jebo majku, sto puta sam sjeo gledati predobre filmove, reda veličina Fist of fury od Brus Lija, Za šaku dolara, Kozara, i svaki jebeni put zaspem. Probudim se kad Brus li ubije crvenog ninđu, kad Klint istvud taman zatvori usta u filmu u kojem ništa ninače ne govori. Krenem da gledam Agatu Kristi i probudim se u trenutku kad Poaro kaže da je ubica crnac batler. Ja se stvarno trudim da ostanem budan. Stvarno dajem sve od sebe. Mislim inače mi se ne spava dotad. Dok sjedim nije loše. Može se. No nakon naslova i imena glumaca, televizor počne da sija, i počne da pojačava G silu odozgo za jedno 3-4 puta, i ja krenem da se opružam. Kad se opružim, televizor mi stavi đoint u piće i gotovo.
Eto sinoć sam počeo da gledam 12 majmuna, po neki put. Mislim da sam odgledo jedno 3 majmuna, a ostalih 9 sam prespavo.
Hvala ti majko

19.09.2007.

MANIPULACIJA

Da u raznim televizijskim kućama ima i pravo dobre raje zaposlene, pored one raje što ih znam, svjedoči i jedna stvar. To je da svako malo, savršeno inteligentno tempirano stave reklame u zanimljivoj seriji, superdobrom filmu. Rejmond pleše po stanu uz "vule vuku še avek moa" i smiješan je jako, i taman počne da se glupira ono gotivno i "bliiing trrling" (nekakav zvuk koji se čuje kad nastaje reklama) i naravno šta će bit? Reklama. Pa zar nije dosta što puštaju onu predramatizovanu, loše napisanu i "seriju koja traži poznavanje iz visokog stupnja samokontrole i više matematike" po imenu LOST nego moraju i sve druge, opuštene poslijepodnevne serije da skenjaju bespotrebnim naprezanjem. U toj LOST seriji, koliko sam je pratio (a pratio sam je koliko mi je samokontrola dopuštala) nijednom nisam skonto ni temu jedne epoizode, a kamo li poentu osim ubijanja pola sata dnevno.
"Uh Metju, moram da ti kažem vidio sam..... "DDAAAAAAAMMMM" (zvuk špice i piše lost i kraj epizode)    LOST
U idućoj epizodi naravno opet sad odgovara Stivenov prijatelj Metju : "Uh Stivene, nije valjda da si mislio na ..... "DDAAAAAAAMMMM"   LOST
I onda se iznerviraš i propustiš jednu epizodu i sve ode u kurac. Zaboraviš i Metjua i Stivena, i Džon Loka i sve, i naprežeš se da skontaš šta misle i od... "DDAAAAAAAMMMM"   LOST.
Jebo vas lost i dajte otkaz dramaturgu. Il mu dajte nagradu za manipulaciju gledaocima.

Da se vratim nazad. Isto tako neku veče gledam odličan japanski film, i svakih par minuta, odnosno svaki put kad je jako zanimljiva scena ubace reklamu za telefoniju, tehnologiju, deterdžente i paste. Ne bi da smo najneobrazovanija i najprljavija nacija na svijetu. Jasno mi je da od toga žive ljudi, sponzorstva i te šeme, ali čovječe, pa jebemu mater nemoj svaki put kad Poaro hoće da kaže nešto prekinut sa onim debilnim VIP reklamama gdje mladi plešu ko vileni. Poaro je gospodin, i pusti ga da završi. Smetalo mi dugo smetalo, dok nisam skonto da su tamo zaposleni neki likovi poput mene. Frustrirani gledači tevea željni osvete (ko onaj sindrom stopanja. kad nemaš auto i neće da ti stanu kuneš se da ćeš svima stajati. dok ne dobiješ auto, onda se pohasiš i mašeš prstom u fazonu "e tu u ja prijatelju" ili "nema mjesta")

Ja bi to isto radio. Tempirao bi zlobno reklame na momenat kad ET kaže "E.T. phone......." reklama
Kad Dave iz odiseje kaže "Oh my god its full of ...." reklama
Kad Taksista kaže "Your." reklama "to me?"
I kad tito kaže "Prozor" reklama "mora" reklama
To bi sve radio.

A sad idem da                   "DDAAAAAAAMMMM"

17.09.2007.

PISMO UREDNIŠTVU

Ne znam šta je u pitanju? O čemu je riječ i koja je panč lajn (poenta)? Jel to do vremena? Jel možda do nevremena? Jel nas život napatio u prošlosti. Jesmo li svi kenjali u javnom veceu i rodili se u čamcu? Nismo naravno. Al za neke nisam siguran. Otkako živim sam, a to je već dugo naučio sam sebe na neke stvari. Na neke rutine prilikom obitavanja. Da si olakšam, ali i da se prilagodim situaciji. Najviše volim kad imam nekog suđa u sudoperu (osim suđa od lignji, jer lignje su jedno govno jednog glupavog petogodišnjaka koje je pojelo onaj mali celofan od slamke od "dvojnog C". To je ona plastika što se vadi iz lignje kad se čisti. Isto govno. Samo što još duže i jače smrdi). Dok ima suđa ima se osjećaj da neko tu stanuje. Osjeća se toplina pencilinskog isparavanja. Volim ne gasit televizor. Volim ne ustajat od kompjutera koji se nalazi u spavaćoj sobi mi gdje je veliki krevet. Volim da mi računi stoje na očima da mi ne isključe stvari. Volim držati otvorene ormare da se zrače i da ako je kakav insekt ušao unutra da što prije izađe, a ne onako kad ti uđe ti zatvoriš ormar i insekt od muke počene da grize benetonove džempere. I najviše volim brzo se pokenjat u veceu, otvorit prozore a vrata hermetički zatvoriti. Sve savršeno funkcionira.
Al eto dođoše moji. A moji imaju jednu naviku. Da vire, proviriju, mirišu, preslažu ili jednostavno se vrzmaju po kući. Može se i to. Osim jednoga. A to je da brat i stari, NIKAD, al NIKAD ne zatvaraju vrata kad kenjaju. Pa ljudi moji ja ne znam (ovo se sad ko jadam blogerima. E ne jadam nego želim da se ovo ovjekovječi negdje i ne ostane zataškano), ja ne znam. Još ima fora da se ne upali svjetlo u veceu, nego se ti zaletiš nešto lutajući po mislima, i hop za šteku i nađeš se na podu ošamućen. Zadnje šta vidiš su velike krvavo plave oči i polu-čučeća poza na šolji sa širokim osmjehom (svi moji kad kenjaju izgledaju tako sretno), Budi te par minuta kasnije jak miris fekalija pomješan sa ambi purom. Milion puta sam pitao "zašto pobogu?" i dobio samo zadovoljan osmijeh nazad, zaokružen sa jednim "uh". Ja se ne usuđujem još uvijek otvarati vrata. Bojim se da će mi se svidjeti. A i cura mi ne da.

Meščini da su sranja su u mojoj porodici velika i bitna stvar. Zato dragi administratore ako imaš odgovore na ova pitanja pomozi. Znam da vi dopuštate mnoga sranja i govna na ovom bloggeru a opet  sve nekako dobro funkcionira.
                    Tvoj Kontinentalac

14.09.2007.

ZAVIČAJNE DOSKOČICE

Zahvalan sam svojoj maloj dragoj čaršiji što me pripremila na mnogo pitanja na koje u datom trenutu nemam odgovor. Kad bi se našao u situaciji da nešto ne znam, da ne želim da znam ili mi je jednostavno mrsko davati odgovore koji uključuju razmišljanje i bilo kakvu moždanu aktivnost pored nužnih za preživljavanje. Neki bi rekli da su sljedeći primjeri degutantni, primitivni ili poprilično glupi, ali kad se uzme da se odgovori daju refleksno bez nanosekunde razmišljanja (u narodu poznato kao "dok trepneš") shvatiće se prava vrijednost ponuđenih reakcija na upite.
Evo par pitanja koja svakog mogu zateći u neželjenim situacijama:

Ko? Koji? Nisam? Jesam?  Koji Mijo? Koji Pero? Koliko sretno? Tupim? Jedan i jedan su dva? Korijen iz devet je tri? Pežo? Peugeot?  Ja ti fola? Pentium Core II duo? Crveni dud?

Gomila pitanja koji nespremnog sugovornika mogu dovesti u nezavidan položaj i samim tim u pitanje stručnost i agilnost za rješavanje raznih osjetljivih situacija i problema. Zahvaljujući tradicionallnom prepucavanju i vježbanju dijela mozga za odjebavanje, stanovnici Busovače su došli metodom pokušaja i pogrešaka do sljedećih odgovora

Pitanja                                         Odgovori

Ko?                                             Moj te bo.
Koji?                                           Moj podoji.
Nisam?                                      Upo ti prisan.
Jesam?                                      Upo ti mesan.
Koji Mijo?                                   Što ti ga zabijo.
Koji Pero?                                 Što te dero.
Koliko sretno?                          E jesam ti ga metno.
Tupim?                                       Opalim te glupim.
Jedan i jedan su dva?            Jebem te ja
Korijen iz devet je tri?               Posrali te mi
Pežo?                                           Na mom ležo
Peugeot?                                    Na mom leugeot
Ja ti fola.                                       Jedi govna
Core2 Duo?                                 Metnem ti ga za u'o.
Bijeli dud?                                    Poliži mi mud.

Budute slobodni da ih iskoristite kad bude potreba.



Zdravo

Upo vam pravo

13.09.2007.

POSLOVNO PREŽDERAVANJE

E juče ja na poslovnom ručku. Ne sklapanje poslova, nego za žderanje poslije djelomično ili nimalo odrađenog posla od strane mog šefa, jer, on je jedan gospodin. On ne treba čekati da se postavi stol za četvoro ljudi da se počne jesti. Nego ko kerče slini zato što je ljubazni konobar servirao prvo dami, pa onda njemu. Kako nije njemu da on odmah zaleti se pa počne da ždere i priča dok ždere. Jebo majku i nikad se ne zaleti kost u grlo. Ja sam se napatio živ s tom ribom, još ima kosti koje n emožeš ni pregrist ni provarit kolko god Donata da popiješ. Da samo napomenem da kad je iznesen drugi tanjur ribe (prvi je za damu) nije se čekalo na još dva nego se krenulo u pohod veći nego onaj koji sam ja imao na prvu poslijeratnu čokoladu.
Da skratim u startu. Jebem ja ribu po ko zna koji put dosada. Ima ona Omege 3 i nekih radikala koji vezuju slobodne radikale šta god to značilo i sve. Prva stvar kad mi neko kaže da nešto veže slobodne radikale šta to znači? Jl to dobro ili loše? Možda je tim radikalima bolje slobodno da šeću po ribi (ovo je smiješno zar ne::)? Ili Omega 3. Što odmah 3? Što nije 5? Omega kaže. To je zadnje slovo grčkog alfabeta. Ko kod nas Ž.   "uuuuhh riba je dobra... ima puno Ž 3 masti i zdrava je..."
Da skratim drugi put. Aj što je riba neukusna bila, puna kostiju i tih "masti i radikala" (ovo se izgovara sa onom ljigavom facom ko kad nekog zajebavaš... ko ono nja nja nja), al što se sve to mora zaokružit bljuravom blitvom i kuhanim krompirom neposoljenim? Jel moguće da su takvi mazohisti da kad jedu sranja da ih još zaokruže s bljutavim sranjima.
Da skratim opet. Po ko zna koji put, jebla vas riba. Da valja toliko mačke bi znale plivat
A vi što ćete mi žugat da sam seljak i da janjetina i svinjetina nisu zdrave bolje vam je da šetate i bavite se sportom nego što se trudite da me preobratite preko bloga.
Servus

11.09.2007.

PEDERI

quote: Nemam ništa protiv pedera ali moja guzica ima
                                                                                  Kontinentalac Pl.


Kad sam bio u Sarajevu zadnji put napio sam se pravo. Gorila je zemlja. Bio sam u jednoj poznatoj sarajevskoj kafani, koju iz etičkih razloga ne bi trebao imenovati al hoću. Bio sam u Mashu. Mash kuul kao i inače. Još uvijek ima niske lustere da pukneš glavom i staklene ploče na stolovima. (Jedan mali savjet projektantima interijera. Nemojte zaboga stavljati velike staklene plohe na stolove i odmah iznad njih lustere, i odmah poslije toga sipati ljudima velike količine ljutog alkohola. Pogotovo ne u "klubovima" koji su zamišljeni tako da se u njima jede do 8-9 sati a poslije krši od ljutog do 8-9 idućeg dana. Za ručkom su puno manje šanse da ćeš razbiti nekakvu vazu ili staklenu plohu. Ugledajte se na jednu drugu kafanu kojoj ću isto tako spomenuti ime. To je Hacijenda. Gore kad se ljudi naguraju možeš se samo ozlijediti na namještaj od kovanog željeza. Ono ni bosanci ne mogu sjebat.) Isto tako kad je kuul i prati trendove susjedne zemlje tako što sipaju vodu u piće. Naime ima ljudi koji pelinkovac češće piju, i to Badelov, i njihovo osjetljivo nepce zna šta je pelinkovac. I ne postoje te kocke leda koje će zbuniti gradaciju na jeziku. (Mali savjet proizvođačima alkoholnih pića i Ministarstvu za uvoz alkohola i ostalih potrepština. Sve alkohole pakujte u male flašice od 1 dl, ili 2 dl. Jer ako date mogućnost nekontroliranog otvaranja flaša koje se kasnije mogu zatvoriti, dajete mogućnost ljudima da u tu flašu prije zatvaranja naspu i malo vode da se zaradi koja markica na već dosta skupo piće. Al haj eto.)
Konobari su još i najbolji. Nekoliko sati ranije u jednom tržnom centru na Dobrinji, ne bih da ga imenujem, koji se zove Merkator, konobar u piceriji nije bitno kojoj, onoj ispod stepenica pokretnih, nije u stanju zapamtit narudžbu čak ni kad se priprema 2 sata da dođe da je uzme. Još mu ostaviš bakšiša, jer teško je bit konobar danas. Ima zahtjevnih ljudi. Onih što hoće picu i kafu, i dva piva. Ponekad i čašu vode, bezobraznici jedni. (Mali savet vlasnicima picerija. Prije zapošljavanja radnika na mjesto jednog i jedinog konobara napravite test inteligencije jebeni, il u najmanju ruku postavite pitanje riba i po, dinar i po, kolko košta pelinkovac i po.)

A pederi? Hmmm. Pa vidio sam jednog u Mashu

10.09.2007.

LATENTNI

... i tako se voze četiri osobe s Korčule, pa preko korčule trajektom do Orebića. Pa u Orebiću popiše po pivo i pokenjaše se po lokalnim veceima, Kad već vrijeme poče odmicati, i kad shvatiše da se u orebiću priča ko na auto-pijaci na Stupu, odlučiše šta će dalje. Put Stona jer namjeriše do Dubrovnika. Preko čitavog Pelješca će se preći do Stona i to velikog (veliki ston je velik toliko da kad tražiš apartman ako naglas kažeš čuju te ne drugom kraju Stona u jednom restoranu i poskupe cijenu odmah. A ima i Mali Ston. Samo se on ne vidi golim okom). Pelješac se na momente čini kao kakva irska panorama, zeleno je jedini uzorak. Pelješac je poznat po tome što ima dobro vino. Pelješac je poznat što je najveći poluotok na jadranu (istra je veća površinom a on je duži... ja mislim...) Na Pelješcu ima i ostriga. Ostriga je i kamenica. Kad ih se najedeš skameni ti se čuna ko kod renesansnih statua na fontanama u firenci. Skameni i ne spada. Taman u trenutku kad je vozač skonto  zašto se kamenice zovu kamenice, ekipa uvidje da se prolazi pored kamenicogojilišta, i hop cup, libido pobjedi razum, stadoše da kupe nešto istih da se oproba. Aj uzeće i dagnji da prave na buzaru, i pokoju kamenicu. Kad tamo? Jedna kamenica 5 kuna. Za četiri osobe je to mnogo novca... a već su 8 dana na moru... Jebo kamenice, znaš ti kolko je kila kamenica piva? Milion! Uzeše po jednu i još dagnji i nazad u auto i opleti do Stona. Pojeli i čekamo.

drugi dio priče

kad poče vožnja, svi čekaše kakvo napaljivanje. Vozač potonu u misli očekujući zornjak u 8 naveče. No zornjaku ni traga ni glasa. Ne da se čuna nije skamenila nego se sfinkter počeo opuštati. "Ma to je sasvim normalno" pomisli. "Evo sad će, svaki trenutak, eni mument nau..."
Moment ne dođe...Natjera ga na veliku nuždu, a kad kažem veliku mislim veću od velikog Stona. Zamisli se vozač tada..."da li to znači da sam peder? i to ne obični nego latentni. da mi se ne guzi nego se moja guzica svesrdno otvara da me neko drugi naguzi?"
pod teškim bremenom situacije pokleknu samopouzdanje i isprdi kroz mlitavi šupak kao jedan tihi mučki prdež u zatvorenom autu.
Možda je peder, a možda jednostavno nije kenjo zadnja tri dana. You'll never know... ili što bi titlovali kolege sa BHT-a "Jul never nouu"




(Svaka sličnost i insinuacija na stvarne likove i događaje ostati će vječno pod velom tajne)

07.09.2007.

KONTINENTALAC NA ZRNU GRAŠKA

U principu, ne spavam puno. Mislim puno je relativan pojam. Ja spavam nekih sedam sati i obožavam taj čin. Da mi je još biti svjestan tih sedam sati dok spavam pa da mogu da uživam, ali onda, to ne bi bilo spavanje jelte... Nema ništa ljepše nego kad se izvališ, i kao sam sebe foliraš da ne možeš zaspati, pa se vrtiš tamo vamo...pa ti se ne sviđa poza u kojoj ležiš...pa ti se bokse uvuku u dupe, pa se usuče potkošulja, pa kao nisi se dobro pokrio, a osmi je mjesec. Pa ti se piša, sere, jede, jebe, igra domina, video igrica, dubi na glavi, ne sviđa ti se koji je dio dezena posteljine u blizini uha, sve sve sve. Odnosno ništa ništa ništa ti ne odgovara. Hop! Odjednom zvoni sat ujutru. Joj da je još malo jooooj. Ali prevario sam ja sat. Navijem ga ranije, nekih deset minuta i onda tih deset uživam i likujem. mind conquers all...
Ali sinoć? Sinoć sam proklinjao sve pamučne čaršafe i pamučne bokserice. Sve Italian Džobove i knjige Jobove. Reko sam Mark Wahlbergu: "Pa marče, zašto tako moraš zanmljivo da pljačkaš banke? Zašto ti mora ona Šarliiz Teron pomagat? Pa ne mogu da spavam čovječe bivši repperu i oskarovko. Pa gledo sam vas već 3 puta"
No oni kao i dosada nisu ništa odgovorili. Pretpostavljam zato što nisu imali vremena od vožnje Mini Morisa, koji baj d vej nikad zanimljivije i razbuđujuće nije izgledao.
Neće san na oči. Pio vode, jeo grožđa, prdno da se rasteretim. Počešo se svuda, etnički očistio komarce, bio umoran, bacio smeće, popišo se, bacio njega (koga koga?), i još samo da "klik", "snap" ili kako se već imitira zvuk početka spavanja i ništa. Uspio sam zaspati par sati pa se opet probudim. Kontam u vece ću... ne trebam. Žedan? Nisam. Pa šta sad treba da radim zapitam se. Da gledam u plafon ko u jeftinim američkim dramama? Da jecam u jastuk? Da pišem depresivnu poeziju na depresivnm uzorku tapete iz '76-te? A tako sam se bio utoplio, ono hladno, ja dvije deke, preko glave, mirišim svoj prdež (nesvjesno) buljim u šaru na ormaru (rima) i zamišljam likove (zaostaci mladalačkog divljanja inhalatorima).
Dignem se jutros začudo ne toliko nenaspavan, i krenem da složim deke da ako mi neko i opljačka stan kaže: "Jao vidi ba što je ovaj Dalmatinac uredan ocam? Kemo, kemo (šapče), vidi ovo sviju ti kako je lik uredan. Ovo još nisam vidio pljačkajući stanove po dalmaciji." A Kemo tabiri li tabiri i kaže: "Ma jarane izbjeglica iz Bosne garant."
Slažem ja i nađem nešto. Nađem naime vješalicu i to polomljenu tačno negdje na predjelu stomaka, da je nisam mogao osjetiti pod sobom. Ja nisam, ali moje plemićko porijeklo jeste. Cijelu veče sam pokušao zaspati na plastici dužine 15 centimetara, širine 2 centimetra, bijele boje... otprilike kako mala albino kita ili pak pvc dildo.
Sjetio sam se princeze na zrnu graška i svoga porijekla  zbrojio dva + dva, dobio odgovor četri kao i svaki put i nasekirao se o običnom i malom puku.
Dobro jutro

06.09.2007.

Seam komada, seam komada, to je naša nada - zavičajna rapsodija

Ima jedno selo Lugovi blizu Busovače i busovljaci su imali izreku da "Nije iz Lugova ko nema 7 čakija uza se". I malo ko je bio da ih nije imo sedam pa makar moro nosat radničke hlače i hatezejke da ih sve potrpa uza se. Teoretski ih je bilo moguće iskoristiti jedino ako si jebena hobotnica koja ima 7 lijevih ruku, a ljevak je, i jednu nogu. Pa da se onda razmaše s njima. Godinama mi je bio pojam Lugova i glavna asocijacija kad se spomene riječ čakija ili sedam, ili obje njih. Sve do neki dan. Sjedio sam s čovjekom iz Brestovska, jedne isto tako urbane aglomeracije sa produhovljenim stanovnicima, stalnom postavkom u muzeju modernih umjetnosti i fashion weekom. Razjasnili su mi kratko nakon priče kolika je snaga brestovljaka i sposobnost istih. En it gous samting lajk dis:
"A reci ti A. kako si one zbo čakijom jednom?" upita neko za stolom muškarca srednjih godina, dobrog držanja sa masom od jedno 90 kila žile i pogledom Entoni Kvina, vid a tvist of mental disorder.
"Ma ne da mi se pričat o tome, pričo sam sto puta..."
"Daj daj daj daj ajde nemoj bit pička ovo ono aj aj" svi se uzgraktaše
"Ma krenu u Visoko, i autom tamo na raskršću kad se ide od Kiseljaka vidim ja neki momci stoje na cesti. Ne daju proć?.. Štaš sad?? Ja reko momci de da prođem šta je bilo. Kad oni meni da mene čekaju... Kažu tebe čekamo majku ti tvoju..."
"I? I? Što su te čekali?"
"Ma nemam pojma, tako kažu i ja stao kad jedan zveknu elementom od haubu od golfa. Vidim ja... biće svega... Hop nož jedan iz čizme lijevom, hop desnom iz kasete drugu čakiju i da krenem, kad istom ti jedan onim kablom od dalekovoda po ramenu lijevom. U ti boga reko, vidim otkaza mi ruka. Al ima druga. Ja desnom na njih...,"
"I?I? šta bi?"
"Ma ja sam njih počeo šarat i rezat rođak... dok ih nisam sve povaljo. Jednog sam ganjo do crkve jedno 200 metara dok ga nisam uhvatio..."
"I? I? Šta bi?"
"Ma ništa sudija mi reko kad je čuo da sam sedmoricu skosio da sam što se tiče njega slobodan al mi je dao 350 maraka kazne..."
"C c c c c ...." velim ja
"C C C C C C..." vele drugi
"Ček ček" upitah ja "SEDMORICU??"
"Ja rođak, i to sa slomljenim ramenom..."
"A što su te napali?" upitah
"Ma zamijenili me s nekim, hehehe..."
"Hehehehehehe" svi se nasmijaše
"A imaš li sad čakiju?" upitah
"Ma imam jebo im ti mater, imam dvi... šta znaš kad more trebat..."
"Za rezbariju modernih umjetničkih djela jele?"
"Ha?"
"Ma ništa ništa, de nareži meze nestalo.."

05.09.2007.

BACK TO THE JUČER

"Judi judi judiiiiiii"
"A šta je?"
"Vratija se Šimeeeeeee"
"A?"
"Šime se vratijaa, Šime!"
"Sad ja tribam reć di je bija jel?"
"A e."
"A jebenti više. Svaki put se ovdi isto radi. Uvik se isto mora reć i napravit. Godinama jebenti."
"A reci, šta bi minja vaku lipu pismu?"
"A možda je boje drukčije...aj..Diiiii je bijaaaaa?"
"A bija je u gradu, na neki sastanak"
"Asti srca ježeva. A kakav sastanak?"
"N'tigospe, neš virovat kako im je svega reka. Otiša je za oni ubarnistički plan. Oni šta su radili oni "inđinjeri" pas im mater. Oni ka pametni. Tili su nam stavit novu lučicu. Veliku marinu da kad dojdu turisti da nam tamo po gatovima šeću i šepure se ka pivci. I tili su nam zatrpat onu bespravnu lučicu našu, šta smo je iskopali pri dvajes godin' sami. I pazi sad beštija. Pazi ti ovo. Tili su nam napravit poštu i banku, i frizera, i butige i parking kad je liti gužva, i igralište, i sredit prometnu mrižu, i kanalizaciju da ne seremo po septičkin i da nam dica ne idu po trotoarin od dva prsta, razumiš. Osova je onom od marina mater i potira ih ča sve. Oni će nama minjat nešta. Minjaće nam dušu. Ne triba nama nikakva promjena... Nikakva!"

"A oli to nije bolje za sve? Napredak, preosperitet i politika jebenti. To je budućnost. "

"A oli je bolje?!?"

03.09.2007.

PRIZNANJA

- Shvatio sam da što sam stariji sve me manje stvari nervira a sve više stvari mrzim

- Da na sahranama i najraštimanija i najdebilnija limena glazba zvuči tužno

- Da je Marko Perković Tompson (trebalo bi da piše Thompson ako je već po pušci. Eto ti "po Vuku" jebo te Vuk četnik) na novom albumu oduševio veličinom i to svojom. U svakoj pjesmi je ostavio vremena da u ključnom trenutku napravi pauzu od pjevanja, izađe napred na bini, i dok bend drlja ko Maideni raširi ruke ko prorok novog i iskrenog vala loše prikrivenog nacionalizma u generacijama koje dolaze

- Da je Slobodna Dalmacija tako primitivna i obojena novina, da me jedino ne muči gledati smrtovnice jer se nadam da nikog neću poznatog vidjeti. To se nažalost promjenilo nedavno

- Da mi Fikus Benjamina nije porastao od kako sam stigao iz Bosne

- Da Zdenko Runjić, najveći i najpoznatiji spliski kantautor, tvorac Olivera Dragojevića i još pedeset dalmatinskih plejboja pjevača ima svoje treće po redu "dane". Najvjerovatnije posljednje. Vjerovatno još jedna četnička zavjera jer svi znamo čija su tri prsta.

- Da je bolje imati se gdje vratiti nego ne imati gdje otići

- I na kraju da rjeđe serem, ali kad serem začepim i usta i šolje

             Iskreno Vaš dopisnik iz Splita
                                     Kontinentalac

03.09.2007.

N N N NARKOMANI


tagovi: narkomanija, droga, sreća, dosada

Smiješno je reći kakvi su narkomani ljudi. Smiješno je dovesti u pitanje ljudskost narkomana. Pogotovo gore kod nas. Nosaju čakije, kradu mobitele, kradu pancire, e onda ih malo pohvataju snage MUP-a pa ih stave pod džip i razbiju zube malo, i još da ne ispadne badava (kakva glupa riječ - badava) snime ih mobitelom i mobitel prodaju bez da snimak izbrišu. Ostalo je istorija. Smiješno je ne spomenuti da sam i sam jednom dobio po pički zbog mobitela od strane maloljetnih nabildanih narkomana. A stvarno nisam imo kredita, majke mi (smajli) Smiješno je reći da prema narkomanima ne treba imati milosti. Dajte im te droge i čiste šprice nek se rokaju brate kad vole, i nek idu u tri pizde materine.
Al smiješno je pričati kolko su smiješni narkomani po Splitu. Pa jebo mater ako svaki od njih nije stand up komičar, ili barem upisao glumačku akademiju. To su tako fini momci da bi ih ja ovakav vodio kući da popričamo, da popije par ljutih i pojede Argetu s majonezom. Pa da razglabamo šta on misli o zaštiti na radu, o čistim špricama, i na kraju, šta je to čista šprica? Postoji li?
Ti dođeš na parking koji je polu prazan i ti da parkiraš sa svim svojim znanjem u vožnji, a on stane pa nešto rukama, pa te ispravlja, pa pokazuje lijevo pa desno, a ti znaš ako ga poslušaš da ćeš zveknut u neki nevidljivi auto il stub i sjebat karambolku. Kad napokon parkiraš skrušeno ti priđe i kaže: "Stari imaš par kuna za dat eto ako nije problem i to..."
"Jebiga prika nemam ti sitno, aj kad se vratim."
"A nema problema, oprosti molim te" sležući ramenima i bez ljutnje "hvala" veli, "oprosti"
Ma mislim divni su.
Il ti dođu na semaforu sa prljavom kantom vode i nečijom pamučnom potkošuljom, i zamasti ti onu šajbu, a on se uzjebe pa mlati "aj stari da ti malo osvižin stakla". "Ma ne treba žurim, ne treba, evo zeleno...ee alo!!" Al ništa on, masti li masti. Kad završi šajbu izgleda ti ko prozor na starom domu kulture u Ravni (elitna četvrt u Busovači). "Daj medu" kaže. Kao pet kuna. "Pa šta ću ja sad s šajbom? A? Ne vidim sad vozit". veliš ti vidno iznerviran. "Maaaa daaaaaj stari, pa samo mlatni brisačima livo-desno i eto ga" Pa preslatki su.
A jedan je preksinoć bio presladak toliko da sam mu dao tuđe izgubljene naočale. Bio mi je poznat pravo. Kad je stavio cvike na glavu (bilo je oko 12 sati) sinulo mi je. Isti pjevač Elis in Čejnsa. Isti. Sjedio je dugo tu, tražio duvan, par kuna, pio pivu iz granapa i povremeno pipkao one jastučiće što dođu pod guzicu. Kad je krenuo, uze cvike, ostatak pive i najmekši jastuk za stavit pod glavu. Kako je samo bio sladaki i smiješan.
Zapita se čovjek u čemu je tolika razlika između naših i ovih ovdje? Pa imaju dvije glavne. Jedna je da je ovde hors puno čišći. A druga? Druga je da se naši ljudi drogiraju zbog nesreće, nezadovoljstva, tuge, zavisti i očaja.
A ovi ovde zbog dosade...

01.09.2007.

AKO NEMA VODE GASIĆEMO TIJELIMA

Jao jao majko mila. Pet vatrogasaca nastradalo na Kornatima.
"Kako su nastradali? Kad? Jesu dobro?" pitaju ljudi sa iritirajućim kenjkavim glasom kad se prave da im je stalo a nije nego zadovoljavaju znatiželju lošom glumom (ne možemo svi dobro ni lagati jelte...)
Jeste jeste, prije dva dana velim ja. Pet njih. Zamisli
"Aaaaaaaaa... pa šta je bilo? Kad? Kako i gdje. Ko su šta su i gdje se kopaju"
Čuj šta je bilo... Pa vatrogasci bogati. Šta im se moglo desiti, razmisli? Da ih nije meduza opalila kad su se goli kupali u nacionalnom parku? Da im nije pokvareno mlijeko bilo kad su pili pa se potrovali. Paaaaaaa ne mislim da je to. Aha aha, može bit da su im se zapetljala crijeva jer su zaspali sa žvakom za povećanje rasta grudi...
"Ma de ne zajebavaj se sa tim. (malo kao ozbiljni smo sada) Ne pričaj gluposti. Reci šta im je bilo. De de reci (ozbiljnost opet u znatiželju pređe)"
Pa šta će bit, izgorili. Eno ti na vijestima. Proglašen dan žalosti u Šibeniku. Dan žalosti u trajanju 7 dana. Ko da smo na Jupiteru pa dan traje 7 dana.

valjda je gospodi teško reći 7 dana žalosti da se nebi poljuljao radni duh naroda, i sretni zbog tragedije očekivali praznik i odmor nakon godišnjeg. Puno se opušaka bacalo kroz prozor u zadnje vrijeme... Ruka je slaba i traži spokoj...

"Tebi ovo sve smiješno jel? (krivac se traži. podatke je teško izvući, neko mora biti kriv) Što su momci nastradali boli tebe? Pa i Sanader je pričao nešto jel?"
Jeste pričao je. Odmah se javio iz banskih dvora iz pizde materine odakle već. Došao u Šibenik da paradira u svom ležernom stilu i uglađenom odijelu. Ma Mesić se bolje nosi ko te jebe Sanaderu.

Smiješno jeste. Smiješna je činjenica da su helikopterima spustili pet mladića u vatru. Šta djeca znaju šta je vatra. Boli ih kita, na otoku su, ima more nek skoče. Bolje da oni nastradaju nego plac nekog Rusa ili ne daj ti bože zaštićena kuna zlatica.

"I šta će sad? Aaaaaa jadne majke njihove. C c c c grdne rane moje (srednji dio obrva dole, krajevi gore, duboki patos na licu) E de prebaci sad će Vatreni momci na RTL...nemoj mi crnjaka"
Neću, valjda te nisam ucrnjačio (obrva gore, lagani grč u želucu. Patos Grcima, spokoj našima)

30.08.2007.

ANTI GRAVITY

Joj da mi je u svemir
da lajki jebem majki (pjesnička sloboda)
što sam ko mali plako kad sam je vidio u bukvaru
Da odem iznad komšijine kuće i da mu fiknem jednu trulu tikvu i zalijem ga pokvarenim šerbetom
Da prnem u željenom pravcu i spustim ga ko elementarnu nepogodu na kakvu sjednicu
I još bi volio da odem da vidim jel se vidi moja kuća iz svemira da odem i kupim Bramac
i to onaj žuti pa nek se vidi
I volio bi da odem u svemir i da odem u svemirski vece, pa nek me neko ubijedi da se može pokenjat kako treba
I da probam razvit burek od tri jufke, s oklagijom ne s gotovim,
Da napravim palačinke, pa da je fiknem u zrak da gledam ko tele da vidim đe će
Da probam nasut soka ljepljivog od borovnice
Da probam podijelit karte za remija
Da bacim kockice za jamb
Da se bacim na krevet
Da pišam ukrug po šolji
Bacim opušak
Lupim glavom od plafon
Stavim ćilim na pod
i sretan ga izdrkam u tamni beskraj

Joooj da mi je u svemir s čistačicom...

29.08.2007.

VATRA

Kad sam bio mali, sam strašno strašno volio da palim vatru. Kad vidim plamen otvoren, sve se uzvrpoljim ko ministrant pred fratrom. Sve me neki žmarci prođu kad zapalim nešto. Znao sam u onim teškim ratnim vremenima, kad redukcija nije bila povremena, nego konstanta, sjedit pred svijećom i buljit satima. Toliko dugo da kad sam trebo u vece na sprat, kurca nisam vidio od odbljeska, a ni daske ni šolje. Ko kad sam imo jak piš ko klinac pa kad zvekne vazda profulam. Kad smo se spremali kao da bježimo pred neprijateljem (iako se nikad nije desilo) trebalo je spakovat nekih stvari, a ja kao pravi MekGajver bosanac, prvo čakiju, pa malu čakiju pa šibice i upaljač. I da sve to okrunim, ponio bih kolekciju metaka (pravih metaka, koji su neslavno završili u akciji Žetva prije par godina bez mog znanja). Šta znaš jebiga, ako dođe kakav četnik il mudžahedin, na brzinu bi čakijom izdiljo od drveta nešto, stavio u njega barut iz metaka i zapalio, pa šta bude bude. Ko živ ko mrtav. Ja sam evo živ Bogu hvala, iako sam par godina kasnije uspio napravit jednu takvu napravu. Praćke su bile ispale iz mode... Još kako sam sam stalno kući bio, prije škole, poslije škole, i van domašaja majčinske pažnje i roditeljskog šamaranja stalno sam neki kurac čeprko, diljao i na kraju ritualno palio. Sve to u Amity kaminu, sa onim finim izljevenim prijateljski nastrojenim vratima i ložištem. Već sam se osovio da palim vatru da ugrije kuću i da se izmoreni roditelji umjesto u brlog vraćaju u dom, i da nekako izbjegnem neizbježno pleskanje zbog pizdarija. Zapalim ti ja vatru, i onako sav garav i smrdljiv odlučim da sredim situaciju i poprište zločina, da usisam prosuti pepeo. Krenem (krenem, kratko e, od glagola kresati=paliti) iskrin usisivač narandžasti, i ošini po prašini, oliti da usisavam pepeo. No negdje nakon 10 sekundi, učini mi se nešto smrdljivo. Mali dječiji glupi mozak nije shvatio svu ozbiljnost situacije, no počeo da šiba još jače. Smrad se poveća i ja onako bacim pogled iza sebe, a ono bijeli gusti filmski dim, ko iz varburga šiba nazad. Mali glupan je usisao i žeravicu, koja se onako žerava raspirila sva u usisivaču, i počela da pali dlake, prašinu, i ostatke igračaka iz kinder jajeta, i da stvara takav gust i srdljiv dim da bi se i Željezara zenica postidila.
Znao sam da će bit degeneka. Otvorim sve prozore, rastavim usisivač da procjenim štetu i skontam da će bit degenek na jednom višem nivou. Sjednem u sobu da čekam, i dočekam svoje roditelje sa super nosovima iskežen ko češirska mačka. Smijeh je zamijenio strah, a zatim plač i nasumično izbjegavanja udaraca u glavu. Odzvanjalo mi je retoričko pitanje u glavi uz tešku ruku na istoj:  "A što sine? A što? A što?"
Preživio sam. Preživio je i usisivač. Još tačno idućih 7 godina i 7 dana. Tolko je brat mlađi od mene. Isti scenario sa usisavanjem, samo je brat na tatu. Nema tolko jak osjet mirisa. Dok usisivač nije sam stao, ovaj nije stao sa prikrivanjem. Pokopan je uz najviše počasti. A brat je prošo bez degeneka. Nešto sitno. Nisu ga pitali "A što? A što?" jer bilo je jasno...genetika je genetika.

A mislio sam do Grčke na odmor...

28.08.2007.

LIDL LIDL DEUTCHLAND

E juče sam krenuo u "spizu". Dakle "spiza" je dalmatinska riječ za kućne potrebštine, hranu i te "pizdarije". "Pizdarija" je čest izraz u dalmaciji za ono što bi mi rekli "stvarčice" ili samo  "pičke materine". Gdje da se kupi štagod u Splitu nije problem, jer toliko tržnih centara ima da je moguće kupovati svaki dan u drugom u periodu od godinu dana. Al zato ima jedno pozorište, jednu ili dvije galerije i nijedan koncert. Ja se pak odlučih za Lidl. Samo da pojasnim, Lidl je jedan od lanaca jeftinih tržnih centara, uz Aldi, sa sjedištem u Njemačkoj. Gastarbajteri će znati o čemu se radi. Momci iz Lidla su odlučili da prošire djelovanje na Hrvatsku, djelomično pobratimsku zemlju iz perioda drugog svjetskog rata. Misle da su pronašli plodno tlo. Koliko ja primijetim i jesu. Došli su tako i donjeli svoju njemačku disciplinu, i Rommelovsku metodologiju rada. Ajn, cvaj, ajn, cvaj i Lidl je izrastao kao voćka poslije kiše. Ni po čemu posebna zgrada. Sve odiše redom i logikom. Osim po par interesantnih pizdarija. Svaki kruh je umotan u vlastitu foliju, da ga slavenski pipkači nebi upoganili. Radnice sa kase smiju otići jednom dnevno u vece. Radnice koje imaju mjesečnicu nosiće crvenu maramu oko ruke, da se zna. Deja vue? Zvuči poznato odnekud, unazad pedesetak godina u poljskoj? Ima i garaža. Takva da kad u nju uđeš očekuješ da se otvori klapna na krovu i jedan nasmijani arijevac ubaci Ciklon B uz kletvu, jer iz iste je nemoguće naći izlaz, iako je veličine par sto kvadrata. Dobiješ karticu kad uđeš, koju moraš čuvati sa sobom, poništiti nakasi da bi mogao izići da ne platiš parking. A i da prekoračiš tih besplatnih sat vremena, nemaš kome platiti. Imaš dvije rampe, i nevjerovatan osjećaj da te neko gleda. Vrhunac je da nema besplatnih kesa. To i ima smisla aj. xxxing i isplativost. Očuvanje prirode. Očuvanje mog kurca!! Kesa je  otporna na radioaktivni napad, a kamoli da se raspadne za 40 000 godina u zemlji. I još zadnje. Ono mjesto, iza kasirke, za stavljati kupljenu robu, koje se nemilice puni uz zvuke bip, bip, bip, a ti trpaš u kese i pokušavaš upratit napamet koliko ćeš para izletit, u Lidlu je svedeno na.....ništa. Površina na koju sam stavio umotani kruh je dovoljna samo za kruh i novčanik i da se nalaktiš dok nervozno čekaš da ti za taj isti kruh provjere cijenu, da slučajno nebi ko ostao donji. Bio sam svjestan na ulazu da neću dolaziti više, da je mala granica između discipline i nacizma, ubermenscha i untermencscha i da se partizanski geni prenose s generacija na generaciju.

Učini mi se da sam čuo na izlasku:

"LIDL LIDL Deutchland,
Lidl Lidl Reich,
Lidl Lidl Hitler,
sieg heil, sieg heil, sieg heil!!"

27.08.2007.

ODGOJ I OBRAZOVANJE

D: Ko to ima jedno srce?
I: Pa jedno srce ima čovjek, i dijete i žena. I sisari svi. I ribe. I ptice imaju. Imali su i dinosaurusi kad su živjeli. Ima ga i Podravka na supama.

D: Dobro. A ko ima dva srca?
I: Hmmmmm... Pa ima ga, ima ga.... ima ga hobotnica. Nije nije, ima ga trudnica jer ima bebu unutra. Jelde?

D: Aha. A ko ima tri srca?
I: Nema niko. Može trudnica ako ima bliznake?

D: Pa jeste. Ima i Radenska. To je ona voda, znaš?
I: Hihihi, znam.

D: A ko nema srca?
I: pa nema mušica ja mislim. I crvi. I žohari oni crni. Sve ružno nema srce, jelde?

D: Pa jeste

I: A ko ima 4 srceta? To nisi reko.

D: E to će imat ona pogana rodica kad joj zabijem Radensku u dupe
I: Hiihihiihihi

22.08.2007.

DISKLEJMER RELIGIJI I BLEJANJE U VJETAR

Nisam religiozan ni dobar vjernik. Zapravo pravi sam primjer lošeg vjernika, onoga što bude u enciklopedijama sa slikom i malim tekstom ispod:

"sl.1 Loš vjernik. Busovača, cca 2007-me, sniman pri izlasku iz sex shopa u vlasništvu indijca, sa velikim količinama alkohola, maloljetnicom, cigarom, Feralom i pornografskim časopisima, te košer večerom ranije kupljenom u radnji koju drži protestant"

Nije to da ja prezirem religiju. Dapače (preglupa riječ al savršeno odgovara). Volim religiju kao utopijsku filozofiju pametnog i dobrog čovjeka. Ne jednog, nego ljudi koji su za više ciljeve umirali u 33-oj. Samo neke stvari nisam mogao progutati. Primjera radi, kloniranje Adama i Eve prije kloniranja samog, zločestog i osvetoljubivog boga, komercijalizaciju vjerskih objekata, i još mnogo mnogo nelogičnih stvari. Jebiga rano sam skonto da te "neke" stvari treba uzeti zdravo za gotovo, a u isto to vrijeme da imam problem sa autoritetom i nametanjem mišljenja. Pri tom ne mislim samo na jednu religiju, nego na sve da si neko ne bi dao za pravo opustiti i prokomentirati. Dovoljno sam pročitao da znam da u svakoj ima sranja i prilagođavanja sistemu, vremenu i čovjeku.
Ako bih kad bio pravi vjernik, volio bih biti kao baba. Ne bilo čija, nego moja, koja mi je
većinu lijepih riječi rekla u pauzama između molitvi i beskonačnog listanja molitvenika, i ponavljanja po ko zna koji put molitvi koje je odavno napamet naučila a jedva se znala potpisati, da pri tome nijednom nije dovela u pitanje moj stav i slobodu mišljenja. Malo ih je takvih al su dobro raspoređeni.
Da sam loš vjernik, svjedok sam sam sebi, jer se nikad nisam okrenuo vjeri dok nisam došao u lošu situaciju, napravio sranje i bio primoran da pozubim sve ono što sam naorao.
Danas ću se ponovo okrenuti ideji Boga, jer za mene to i jeste, ideja i pokretač, i to strpljiva i staložena ideja, voljna da sasluša još jedno zapomaganje izgubljene ovce što bleji ko tele u šarena vrata (kontaš? janje, tele, pastir, zapomaganje?). Ovaj put ne za sebe, nego za drugog.

Nije smrt tragedija, nego bespomoćnost da se smrt ne priziva kad ne treba

21.08.2007.

Binggg (birokratija je majka svih bolesti)

Uzmi broj, vrati broj, stani u red, smrdi znoji se i gnoji
Poželi zapalit, izađi, izgubi broj, uzmi broj stani u red
Zaboravi uplatit račun, vrati se, stani u red, prošao broj
Prošla te nervoza od klime u glavu i topline s nogu
Pusti dvojicu nadobudnih dalmoša galeba u japankama iz fisa
u majicama svijetloplavim sa imitacijama tetovaža
i šorcevima za mali nogomet
Pusti ih jer su oni domaći i jebači
Prošao im broj al eto oprobaće zajebat kompjuter
Čekaj dok oni zbare mladu šibenčanku željnu kurca splitskog
jer šibenik je manji od splita
Čekaj dok joj i majku pokušaju zbarit
al ne da se mama
"Ne možete preko reda"
"Ali gospođo razumi' ja bi triiiiba samo"
"Ne može, red se mora znati"
jes al na ćerkici ti mislim se ja
Pustismo ih samo da bi skontali da su čekali ko i ja džaba
Nije ti ovo peškarija seljačino jedna
Ode i majčica i ćerkica sa suznim očima
opet sama u postelju večeras a baš se htjela udat dobro
"Jesi vidio kako oni molim te lijepo?"
"Ma jebe mi se gospođo, vruće mi je od stojanja u redu
bole me bubrezi od klime, nemojte me peglati"

Binggggg (slijedeći broj na redu)

"Dobar dan" velim ja, izdržah evo
"Pauza" veli ona" dođite za po ure
"Dajte molim vas, vruće mi je, bole me bubrezi, i žurim strašno"
"Žao mi je, kasnije ili sutra"

Sutra opet broj, red, al makar nema onih galebova, i onih majki nesretnica
Kako će i biti kad je pola sedam ujutro. A piša mi se opet. Bubrezi me nisu prestali bolit.
A red? A novi broj?
Pustiće me neko valjda, zajebaću kompjuter.
Il se vratit u bosnu

21.08.2007.

EVANDJELJE PO BRALETU - PISMA OTOTJANIMA

I retje bog bitje svjetlo, i bi svjetlo, i napravi sijalice i struju, i drugi dan napravi brda i planine, more i otoke i ototjitje malene. Na ototitje zasadi biljke i biljkice. Napravi životinje i insekte. Vetj prodje nekoliko dana kako je on pravio svega. Napravi ljude i muške i ženske.Napravi onda drvo jabuke. Napravi i zmiju (a svi znamu čemu to vodi). Napravi digitrone i katetere, napravi loše bubrege i  kjigovodstvene servise. Napravi one indijance što sviraju na jadranskoj obali i oduze im osjećaj za  stid i kreativnost. Napravi plastične voziće i autiće i kamile i postavi ih u tržne centre i učini da se ljuljaju napred nazad stalno i da to rade često, iz nekog denzitetskog mističnog razloga.
Nakon 6 dana napravi Jamajku, i ozeleni je. Zasadi na nju kokos i banane i kanabis. Napravi pina koladu, bananu split i zapali djoks da odmori. Kad se dobro napuši, najede i napi, od zajebancije napravi platipuse, ljenjivce i gnuove, i da začini napravi ototjane.
Ototjane stavi na ototjitje i otoke. Kako bog najmanje posjetjivaše otoke zbog slabih veza s kopnom ototjani se naljutiše. Vijetjaše dugo, napraviše supu od kamena. Praviše dobro vino i popiše ga, i onako pijani odlutjiše. Okrenuše bogu ledja. Počeše da prave loše hamburgere, da sipaju vodu u pitje, da stavljaju kile leda u koktele, i prodavaše 4 lignje umjesto po kile, i 6 dagnji umjeso kile. Naplatjivaše ulaze u diskoteke smrdljive cijelo bogatsvo. Voziše renoe 4, i iznajmljivaše apartmane po basnoslovno viskoim cijenama. Loše vino tušiše dobonamjernim putnicima, prijateljima i susjednim selima. Seksaše se između sebe. Seksaše se stalno. Oglupiše u neznaju, a misliše da su pametni. Bog se ražesti jer nestade dobre robe na Jamajci, i posla im zla na ototjitje, otjera ih daleko od obale.
Posla im "slučajne" požare, utjini ih škrtim, stavi im po jednu benzinsku na po jedan ototjitj, prorijedi trajektne linije i katamaranske...
I utjini da kažu tj umjesto "ć" za tjitave vijeke vjekova.
Tako da dotjekaju kraj svijeta kad se otope ledene kape i ototjitji postanu ništa nego ružno kamenje što malo viri iz mora i posadi na njih ježeve.
Ako nije ovako neka me odmah pregazi tramvaj

20.08.2007.

200

20.08.2007.

NIKAD NIJE KASNO

Ljeta gospodnjeg 2007-me, kada Split slavi treće, i dosad najbolje dane Dioklecijana a Sarajevo trinaesti filmski festival, ja se odlučih da promijenim neka ubjeđenja i zablude. Lijepo od Splita što ima dane Dioklecijana, rimskog cara, promiskuitetnog hedoniste i ubice Ilira i bogumila, koji je prije 1700 i kusur godina udario temelje modernog Splita kakvog ga poznajemo. Udario je promiskuitetom i hedonizmom, a to se lako prihvatilo i usvojilo, jer u ovog ljeta gospodnjeg i nije baš prihvatljivo ubiti nekoga i proći nekažnjeno. Može se bolje izvući jedino ako se ubije mnogo ljudi, jer logikom pravosuđa, odnos broja ubijenih i broja godina zatvora je obrnuto proporcionalan. Znači više ubijanja manje godina i obratno. To što se čovjeku koji je star gotovo ko Isus (onaj fini bradati hipik prije hipika) odlučilo pored sve fjake dopustiti da dođe na svoje, pa makar i par dana je izvrsna gesta, i kako se kaže, nikad nije kasno. Čak ni 1697 godina kasnije. Zaboravljali smo mi i bliže nam istorijske činjenice i likove. Zaboravljali su se koncerti AC/DC nekad sedamdesetih, zaboravljale se radne akcije, zaboravljala se Jugopolastika. Sad se namjerno zaboravlja da je srpska pjevačiaca odana žena ratnog zločinca, i nasljednica svega što je on napravio. Ajde sve to što kažu, water under the bridge. Samo jedno ne mogu prihvatiti. Kako se brzo zaboravi da smo bili sirotinja, da nismo imali. Da smo ustvari još uvjek sirotinja. Potrebno je 3 godine kvazi slavlja da se zaboravi da se nije slavilo 16 stoljeća.
Sarajevu je trebalo 13 godina da zaboravi na prijatnu uslugu, na prihvatljive cijene, ili makar prihvatljiv artikal za skuplju cijenu. Nadam se da će se dosta para ukamčit od stranaca željnih egzotike, i od domaćih željnih strane pičke i pasoša. Nije da se Sarajevska nije pokvarila, al jebem ja i vas i vaše Heinekene od 3 marke, i to 0,25 dl. Za te pare mogu popit pivu i na Peristilu i mirisati more.

Hedonizam se ne nasljeđuje, hedonizmu se nauči, a bezobrazluk je u genima.

14.08.2007.

KOLATERALNA ŠTETA


tagovi: jebem mater henkelu, style, osveta


 Image Hosted by ImageShack.us


Nije me strah novih stvari, džet set, haj tek, top ov d pops, kating edž teknolodži sranja. Čakštaviše, vazda se veselim novim džidžamidžama ko bušman praznoj flaši koka kole. Uzjebem se ko majmunčić, "de da vidim, de da vidim" sve vako po sajmovima. Al nekako još uvijek kažem "faks" za deterdžent za rublje i kupujem onaj u prahu najnormalniji, što izvuče infernovski smrad iz vlastitih čarapa na 40 stepeni, i što skine fleku od hamburgera s pamučne majice ko ispičke. Taman kad se navikneš na Tide il neki drugi, pojavi se novi, tečni, šareni, iizi tu hendl, sa nagradnom igrom i masonskim poorukama iznemeđu redova sastojaka. Savjetuje meni djevojka "daj da probamo ovaj, vidiš kako je klessi i gruuvi". E tu počinje prava zavrzlama. Pazi sad

Dotični "faks" je marke Perwoll, od proizvođača Henkel, i zove se Color Magic. S njim jedna teta sasvim normalno opere vas šareni veš isto što onaj normalni skida fleke od hamburgera. Znači ispičke. Sve ok, sve 5, sve gedžets. Najnormalnije stavimo na 40, u mašinu koja me nikad nije iznevjerila. Ubacimo šorceve, hlače, majice, par čišćih čarapa (ne da mi cura da svoje ubacim. grizu), par peškira za plažu i jednu crvenu maramu, dabogda umro u Henkel i žena mu, koja obviusli nikad nije stavljala crvenu maramu u mašinu. Kolateralna šteta reko bi neko. Ginulo se za slobodu nijemo pod crvenom maramom. Koja je u agoniji pranja sve usrala oko sebe. Eksplodirala kako samo IRA-in sljedbenik zna pred Anglikanskom crkvom da eksplodira
 
Krajnji bilans je slijedeći:
*Omiljeni šorc za kurčenje po plaži od killerloopa zadobio teške povrede desne natkoljenice sa opeklinama prem desnoj butini i desnom debelom mesu.
*Dva kupaća od Roxyja direktno pogođena u grudi, jedan i u guzicu.
*Jedna majica sa bijelim i crnim čizama bez rukava, raznesen torzo, mučki pogođen s leđa i u ključnu kost
*još nekolicina manje vrijednih žrtava.
Tom tailorova košulja se na svu sreću, i čudom izvukla sa manjim opeklinama ravnomjerno raspoređenim po tijelu svuda tako da sad izgleda malo gay. Al mi je draga
Pa da privedem kraju. U fazi sam slikanja odjeće i pisanja pisma sa detaljnim opisima nastradalih. Nadat je se najboljem ishodu, masnoj odšteti i putu na bahame. Dragi Henkelu, ovim putem želim da te kupi ona mala firma iz Kaćuna kad se krene iz Kiseljaka u Busovaču, ona što pravi sapune od gline, i da te dovede do stečaja, i da svi govna jedete. Najbolje moja

P.S. Godišnji mi još traje tako da ne mogu još reći jel mi bio dobar il nije.
                 "iit maj šorts"

27.07.2007.

MRIŽA I RIBA

Reci mi Dida, reci mi sada
di je ona stara mriža tvoja?

Di si je stavija stari mornaru,
jer san iza gleda iza vrati'
al si  je proda na pazaru?
da je nisi pocipa il skrati'

Reci Dida, kad ćeš me učit
da na vesla iden
da kaića opituran
ka nov i lip da bude

I kaži mi o ruzinavi čoviče stari
kako ću Čeinje i Skandinavke vatat
Dal tribaće mi mriža tvoja
da ih mogu od kurca satrat

Smiju li se Dida
tuje žene drpat
Dal će frančez i inglež
ubit me ka Norvežan kita

Reci mi još ti meštre o' zanata
kad već Čača neće
ol je istina šta po konobi pričaju
da ga drugi skiper mami meće?


Okrenu se Dida, i podiže pogled
lino me pogleda i ošinu u glavu

"Prestani me više pilat,
ti beštijo usrana mala
nisam ti ja Dida
Ja ti samo jeben babu
"

                                         Kontinentalac o' Splita
                                                    da se ne zaboravi

27.07.2007.

SO LONG, FAREWELL, GOODBYE I NAVRATI NA MOJ

tagovi: CTRL+ALT+DEL, gušteranje, blaženost






Od danas me nema, idem na more.
Ček pa ja jesam na moru.
Gdje ću sada? Na planinu? Na skijanje? Aha. Jedino kad bi se Amity pećima gađali.
Slušajte vijesti, dajte siromasima koju kunu, nazovite drage osobe, šibnite im sms, provjerite ulje, ugasite plin, poljubite staru baku u čelo, ostavite mlađoj braći po cvaju, operte bijelo na 90, šareno na 30, kupite rešo, izvadite šator iz šupe, navijajte za Želju i Ajduka, zavrnite makar po jednu turu, namažite ljubavi kremama sa visokim faktorima, istisnite mitesere, nahranite kokoši, nacrtajte usne i oči, namažite krišku i kupite Blindo vrata.

Srdačno Vaš dopisnik iz Splita
          Kontinentalac Plemeniti

uz obećanu pjesmu

26.07.2007.

THINK DIFERENT ILI KUPI OBODIN

tagovi: frižideri, hlađenje, lifestyle, sranje


Image Hosted by ImageShack.us



Hoćete da vam kažem razliku između dobrog frižidera i lošeg frižidera?

Loš frižider:

Kad ga se stavi u sobu, gdje god da se stavi ružno izgleda i nikako da nađem milje da ga adekvatno prekrije. I kad stavim na njega televizor on se sav iskrivi. A teve se sa ležaja ne može gledat jer je frižider taman toliko nizak da kad ležiš ne vidiš titlove, nego moraš se malo pridići i nalaktiti da ti sve utrne. Ili pak sjesti lijepo, a svi znamo da se tako ne gleda teve. Loš frižider je i onaj kojeg su produkt dizajneri napravili tako, da kad dijeliš pregrade unutar, s onim rešetkama bijelim (kojih ima 2?!) nikako potrefit da ti stanu konzerve i flaše. Il je malo prostora, il ostane viška dovoljno da pokušaš na tupperware stavit zdenku... a ne može. Loš frižider je i onaj koji uopšte nema ono za stavljat jaja. Ima neku plastiku za koju sam ja konto da je za led i uporno sipo vodu unutra a ono se prospe. To je, ispostavilo se, ono za jaja. E "to" za jaja je tako klizavo i ima preglup raspored nožica da ga možeš stavit samo na idealno ravnu sitno hrapavu podlogu inače jaja odu u kurac (figurativno). Kad spomenuh led, da dodam da je loš frižider i onaj čiji je frizer veličine džojstika plejstejšn dvice. Tako mali da kad kupiš riblje štapiće, kojih inače ima osam (8), moraš izvadit dva (2) da sve stane lijepo. A šta da se radi sa ona dva viška? DA pojedeš premalo je, da ostaviš pokvariće se. Jebiga. Taj frizer nema klasična vrata. Nego je šupalj skroz. I ima neku plastiku da vizuelno sakrije riblje štapiće. Taj frizer nije u stanju zaledit flašu vode ni da mu misu platiš. Al eto ima ono za pojačavanje hlađenja, pomisliće neki. E pa kad se pojača, ovaj idiot od frižidera, odma zaledi skroz i polomi sam svoja vrata. Kad smanjiš na dvicu (od pet) sam se u roku po sata otopi i sve bude pod vodom. Pogotovo sirnica u foliji koju ti je stara poslala i pripadajuće oblatne. Takav idiotluk odavno nisam vidio. Još jedna stvar. Loš frižider je onaj kojemu se svjetlo pali tek kad otvoriš vrata do jedno 70%, što znači da ne možeš naveče virit za slatkim a da ne probudiš nekog ko u dnevnom spava. I još da dodam da je loš onaj u kojeg staviš dvajs deka faširanog za šnicle, i ono se pokvari u roku tri sata. Nije da se pokvari nego prohoda i propriča ko dijete koje se usralo u gaće (tako smrdi). I najveće razočarenje, što nema šanse da stanu litar pelinkovca, kola i pet piva od litra u isto vrijeme. Pa kako čovjek da nastavi ovako

Dobar frižider:

On je jednostavno dobar, i ima ga moja strina.

25.07.2007.

LJUDI KOJI ZASLUŽUJU DA UMRU - vol.3

1. Vlatka Pokos. samozvana glamour dama, kvazi pjevačica i voditeljica, i seks bomba(?!?)

Zašto? Zato što je pjevala u Srebrnim Krilima sa onim Mucalom. On je mrtav. TIm bolje. Zato što ima glavu veličine Jupiterovog mjeseca Europe. Zato što priča ko da je lik iz Glembajevih a jebeš mu mater da ih je pročitala. Zato što kad je sadašnji muž Radeljak, tražila da joj vratim ajedno 120 gaćica i grudnjaka renomiranih svjetskih proizvođača, i što se nije ustručavala sve to ibjaviti u svakom žutom, zelenom i govnosmeđem časopisu. Zato što je imala "hit" sa tekstom "kad će taj petak, ti si ko metak, raga daga dam dam". Zato što joj je to jedini hit. I na kraju, zato što je na jednom festivalu odbila da dijeli sobu s Mineom, jer je ona iznad Minee jedno tri klase. Koji bezobrazluk.

2. Britney Spears. ne tako "teen" teen zvijezda, loša majka i kvazi pjevačica debelih bokova i objeđenih sisa.

Zašto? Zato što je opet trudna, i odgojiće još jednog malog snoba i "menace to society". Zato što je prva dva napravila sa Kej Fedom. Zato što će možda sa njom umrijeti i Paris Hilton. I zato što će ostati više prostora za Aguileru, Winehouse i Allenovu, koje su za nju izmislile muziku.

3. Kej Fed. "genuine gangster" plesač i jebač propalih teen zvijezda

 Zašto? Zato što je sve od ovog navedenog, zato što se zove Kevin, i zato što rimuje pjesme u fazonu "should, would, hood, mood". I zato što ga ne podnosim

4. Harry Potter. Imaginarni dječak čarobnjak izmišljen od strane usidjelice i domaćice JK Rowling da uzme što više para debilnoj djeci.

Zašto? Zato što je red više brate. Pet knjiga ga pokušavaju ubit. Zato što nema više smisla da "najjači čarobnjak na svijetu" postaje još jači i jači. Zato što ima ožiljak na čelu, a može ga ukinuti za par hiljada maraka

5. Daniel Radcliff. Glumac koji je zabljesnuo u ulozi ranije navedenog Pottera, a po svemu sudeći će uz nju i izblijedjeti ukoliko JK Rowling ne odluči napisati još 37 nastavaka.


Zašto? Zato što je ostario glumeći klinca. Ima bradu, slika se gol, guzi manekenke i počele su mu sijede rasti. DOkle više Danijele? Dokle. Uči od najboljih, od Macaulaya Culkina i Edwarda Furlonga. Navudi se brate na nešto i prestani glumiti klince

6. Jerry Bruckheimer. producent scenarista i režiser
Zašto? Zato što je od svih glumaca svijeta na castingu za Horatia u CSI Miami, izabrao Davida Carusa. Zato što kad je panika i bomba eksplodira, auti, helikopteri i brodovi ne voze u pravilnoj stylish formaciji sa našminkanim vojnicima. I zato što eksplozija ne uključuje savršeno izrežiran plamen visok 397 metara, uz zvuke "ta dam dam dam"

7. Ja. bestidnik i lakrdijaš, hoštapler i dripac

Zato što nikad ne kucam tekst u wordu, nego direktno u bloggeru, pa onda pritisnem link za Yahoo u lijevom gornjem ćošku mozille, i sve mi se ukine, tako da moram da se prisjećam šta sam kucao.

8. Gadafi. Libijski duhovni vođa i državnik

Zato što ga miješam sa Mubarakom

24.07.2007.

Neokata...kumeni i ostali nevjernici

Neki dan sam sređivao računar kod strinine prijateljice. Džaba. Mislio sam da će biti džaba jer sredit taj računar je svakako pičkin dim. za par sati i windowse kao operativni sistem, i doorse kao muziku u mp3. Sve. Al ne lezi vraže. Zadnji put sam se nekom ponudio i rekao "Ma znam ti ja to." Pogotovo nekoj seljančuri koja ima računar star 12 godina i čudi "kako to bože ovaj ne more više radit?". Pa tako ne može. Dosadno mu. I kupi ovi za pet hiljada kuna, al bez dial up modema. Ne stavljaju ga više. Niko ne koristi dial up. Pa se naljuti što ga nisu stavili po defaultu. A kad joj objasnim (nakon što je kupila modem za 15 maraka), da je dial up prošlost i da svi koriste adsl, bdsl i ko zna šta već, ona se naljuti. "Aaaaaaaa, pa bogati šta će mi ovaj sad moden. Džaba sam uzela?"
Pa sad ga uzmi lijepo, zabi u svoju veliku guzicu i viči trrrrlllllll eeeeeekhhhhh ššššššš (glasanje modema)
Haj to je bio stresan posao. Al niko nije mogao posumnjati kako ću produhovljen otići kući kasnije. Nakon zamornog i teškog višednevnog rada, sjedoh sa mužem od iste i nekim lokalnim redikulom (redikul, lok.dalm.: idiot, majmun, kreten) da popijem pivu na +40. Nisam riječi progovorio. Nisam mogao.

(za ostatak teksta molim dragog Isusa da mi oprosti. Ovo je samo transkript razgovora)

Redikul (bosanac, naturalizovani dalmatinac):      
Ta će on meni pričat. Moj zet ti je bija drogaš. I onda iša u komunu u španjolsku razumiš. Tamo čita knjige od Baptista (izguglati). On ti meni dođe i počne meni govorit da sveti Ante ne postoji. Ja mu kažen "Jebenti Isusa meni je i dida i čača katolik. Ne moreš ti mene učit ko je Isus i sveti Ante."

Muž (bosanac, vozač autobusa): "To je priča za sebe. Religiju treba imat za sebe. Eno je neki dan vozi one Neokata....kumene. Oni ti prate papu svuda. Vode djecu i tako."

Redikul: A jebenti Isusa, bog te jeba. On mene pita jesan pročita bibliju. Ja kažen jesan sedan puta. A nisan nikad. Samo slike gleda. Šta mene briga. Da vidiš jes snjim pričat zajebano. Nemaš mu šta reći (intelekt petogodišnjeg djeteta na nivou, i to glupog petogodišnjeg debelog djeteta ovaj redikul ima (e ovako priča Yoda iz star warsa))

Muž: "eh pa moraš pročitat nešto... ne moreš tako pričat"

Redikul: "Jeba te Isus...ja san katolik jebenti sunce, i čača mi je"

Muž: " i ti Neokata...khm khm....kumeni, i oni su katolici, al oni imaju knjige, i idu za papom"

Redikul: "A kaže on meni da Marija nije sveta. Kako jebateisus? Oš mi ti reć? Reka san ja njemu. Sviti ti Jehovini i baptisti, i ti protestanti. I ti kako si reka..? Neokata...kumeni. Pa svi su nastali posli rata. A di su bili dotad. Nije toga prije rata bilo. Jebenti Isusa"

Ja: "ja moram ići"

Muž: "Pa nisi pivu popio"

Ja: "Ne mogu. Idem čitat bibliju kući."

23.07.2007.

O SEBI PRI SEBI

tagovi: kurčeva davorija, lyfestyle, sevdah, Tom Waits

"ja inače nisam usamljen, koliko je usamljen moj imaginarni prijatelj"

Kaže usamljen čovjek. Tužan čovjek. Podložan svemu nečemu lošem. Ima više suicidalnih usamljenih ljudi, nego neusamljenih. Lakše se padne u depresiju. Više crnih misli. I čega sve ne.
E djeco moja. Ne postaje se depresivan i sucidialan usamljenošću, nego se postaje usamljen depresivnošću i kojekakvim kompleksima. Sam sebe čovjek isključi iz društvenih tokova. Izopći se iz zajednice, kakva god ona bila.
Samosvjesnim i samozadovoljnim ljudima samoća najčešće godi. Najviše vole sami da čitaju, da šetaju uz rijeku il more, da zalijevaju cvijeće, da gledaju dokumentarce, da rade nešto, i niko, al baš niko im ne može uzeti lični mir i opuštenost.
Ljudi su stoka i treba ih izbjegavati u širokom luku, i kad naučiš sam, znaćeš i s ostalim.

a kad smo kod imaginarnih prijatelja, kako muški vazda imaju muške imaginarne prijatelje, a žene žene? Ja da imam imaginarnog prijatelja ja bi ga zamislio ko moniku belući pa da nečemu služi, pa kad mi počne kao takva imaginarna srat nešto i pričat, da joj kažem aj jebi se. i ona se jebe. Il da joj kažem "popuši mi kurac"? a?

Jebli vas gay imaginarni prijatelji. Ja sam svoje davno otjero


disklejmer:

ne treba povezivati ovo gore posebno sa mnom, nego je ovo samo jedno razmišljanje nervoznog i napetog čovjeka koji broji dane do godišnjeg. a kad dođe godišnji obrisaću post i napisat jedan pravo veseo s pjesmom Beatlesa na usnama
"freeeeeeeeeee as a birrrrrrrrrrrrrd"

21.07.2007.

ANKETA

tirlirlirlirli  (onomatopeja telefona)

"Halo?"

"Halo dobar dan. Stan S.......?"

"Pa tehnički jeste, ali više je moj stan, jer ga rentam"

"Jeste li punoljetni?"

"Naravno, vidite da sam mamuran ( :S )"

"Da li glasate?"

"Ne."

"Ne?"

"Ne."

"Niste nikad glasali?"

"Ne, vidite, ja sam totalno apolitičan."

"Ahaaa...hmmm. Može jedno opće pitanje? Mi smo iz SPD-a"

"Jel ga moram obrazlagati?"

"Hihihihi, ma ne ne. Samo recite koji je najveći problem u Hrvatskoj. Korupcija, gospodarstvo, nezaposlenost, umirovljenici...."

"Vrućina"

"Vrućina? hihihihi. Ja ću staviti gospodarstvo, pa nek se oni bave klimom. Ugodan dan"

"Također"

20.07.2007.

PRIJEDLOG I NACRT PROJEKTA PLAZE IZ PROŠLOG POSTA, PO IMENU "STYLE"

Image Hosted by ImageShack.us

Sad će neke stvari biti jasnije, i vjerovatno će se početi razmatrati ozbiljnije ponude. Za punu sliku ću staviti i direktan link. http://img507.imageshack.us/img507/410/plazaec2.jpg

Srdačan pozdrav dopisnik iz Splita kao i jučer
Kontinentalac Plemeniti

dodatak: ako ko ima kakav kvalitetniji prijedlog za naziv nek javi, sve ćemo se dogovoriti. dosad mi je ovaj najgluplji a ujedno i najzvučniji

19.07.2007.

DŽOB OPORTJUNITII

tagovi: genijalna ideja, pičkin dim, tradicija, jako genijalna ideja


Ne treba mi puno para. Samo neko da me posluša do kraja. Investicija je sigurno isplativa. Treba mi nešto para i jedna plaža, da je uzmem pod koncesiju na nekih pet sezona. Pet je dosta. Dotad će dopizditi i meni i korisnicima.
Plaža bi trebala biti iz dva dijela. Prvog dijela betonskog. Visokog jedno metar i po. Da se sa njega može skakat i igrat prozivke i one igre što sam već navodio "ko će ružnije skočit i razbit se ko pička". Da bude jedno 15 ljestvi za popet se, da se ljudi ne gužvaju kad izlaze napolje. Ustvari nek sva bude od ljestava pa da se i sa njih može skakat. Znate kakvi su naši. Naprave ljudi stari most u Mostaru, a ono skače s ograde mosta. Ko da nije visoko svejedno. Na Betonskom dijelu da ima jedan šank sa žešćom. Ko će pit soki vodu na plaži. U čemu je poenta? Uz šank odmah pojasevi za spašavanje pričvršćeni za isti. Kad se odrišiš da ne možeš past glavom i poginut od vrućine. A ako se i otkineš kojim slučajem il odrežeš čakijom i padneš u more, da se ne utušiš. Na šanku šporet i mikrovalna. Za podgrijat batake i sarmu, skuhat kafu tursku, i frižider za rahat lokum. Đe ćeš kafu bez toga...Uz šank prodavat majice, koje se prave par metara dalje, a izgledaju kao majice samo s rukavima i okovratnikom, da se prekrije onaj dio što je osto od potkošulje kad se kosilo, pa da se izjednači. Ne treba suncobran. Pa nije se došlo namore ležat u hladu, nego izgorit. Za one malo odgovornije staviće se jedna cerada od Fapa trineske, i na nju stalno da teče hladna voda iz šlaufa koju ćemo ukrast od komšije. Za šankom se smije pit na kredit, jer nikad ne moreš ponijet dovoljno para, to se zna. Struja ne treba posebno. Dovoljno je naklemat na Golfa dvojku koji se parkira odma na plaži. Da se ne mora hodat previše. Uz parking mjesto dobiju se kartoni od kutije od banana da se stavi na šajbu da se ne ugrije. Ulje koje iz golfa iscuri se rafinira kroz pod i izlazi na drugu stranu da se more namazat čovjek. To i ne mora bit. Ima uvijek Solee i Nivee za mazat se.
Drugi dio plaže, obavezno šljunčani. Sitni pijesak je gadan kad uđe u guzicu pa se češe. Kamenje negdje promjera 5-6 centi, i obavezno plosnato da se može bacat žabice, il gađat trebe koje leže tu. Ležaljke od betona, utemeljene, sa malim sefom ispod uzglavlja. Tu se stave vrijednosti, jer kao što znamo, samo mi i stranci nosimo sve na plažu (koji će ti kurac Ultra u hrvatskoj, i kartica za bankomat, i ključevi od garaže, magaze, jaranicinog stana i obiteljske kuće?). U sefu za svakog po čakija, džepno izdanje vjerske knjige i po jedna Gloria i Azra (Azra za one što se teško asimiliraju na hrvatske tračeve). Uz obične ležaljke biće i one obiteljske, da se svi naguramo i igramo table i remija. A bogami i jamba.
E da. Za šankom dva televizora, jedan LCD za utakmice i te zajebancije. Lige prvaka, drugaka, trećaka i sve kurčeve kvazi fudbalske događaje koje negledaju ni roditelji igrača. A drugi obični teve, samo sa teletekstom za kladionicu.
Svuda po plaži će se staviti tajni, ali jaki zvučnici, tako kad se priča da se mora baš derat i galamit.
More je nebitno, svejedno će poslije 11 sati po njemu plutati fina patina smegme, krema i mrtvih ćelija kože, koja će oko 5 popodne iz pjene postati živa i otići u nepoznatom pravcu.
Obavezno tuš s dovoljno tople vode
I ožeži.

Srdačno vaš dopisnik iz Splita
    Kontinentalac Plemeniti

19.07.2007.

PLAVA KRV

tagovi: plemstvo, Busovača, Samospoznaja


Image Hosted by ImageShack.us
 

Juče sam uz ugodno ćaskanje s prijateljem, inače potomkom "divanskog poete", bio isprovociran da malo istražim i svoje korijene i pronađem makar jednog "divanskog poetu", izdajicu, tata (dugo aaaa), slikara il neimara.
Naiđem na plemićku lozu mog prezimena negdje iljadu pesto nešto neke, u Vojvodini.

A ja već tri dana u ubijeđenju da mi je jezik plav od borovnica.

18.07.2007.

Eine Situation in Kroatien auf scheiss Deutch

tagovi: nacizam, trbuhom za kruhom, hipokrizija, picigin

Eine Muter un ihrer Sohn waren auf Adriatic see vorigen Jahr. In Makarska. Neben disko Buba.
Sie waren Auslander aus Deutchland. Mutter arbeitet wie Sekretarien in Mercedes GmbH und Sohn war ein Schuler.

Die Wetter war schon. Es war Sonig und volkenlos .

Sagt die Muter zu ihren Sohn:

"Sammy schatzi, Sammy meine liebe!!!"

Sammy tut nichts
Sagt die Mutter vieder:

"Sammy, halo Sammy, komm raus den Wasser Sammy mein liebling"

Aber Sammy sagt nichts vieder. Er spielte mit seinen Šlauf und Picigin ball in plićak
Die mutter war ein bischen nervös. Maximum heiss und warm war es da

"Sammy!!! Komm raus. Schnell, Schnell. Dali, dali!!!"

Aber so vie fruher, Sammy tut nichts. Sammy schaut heisse Polander Madschen, und Slowakien Arsche.

Die Mutter steht auf. Und sagt laut:

"Samire jebo te otac izlazi iz vode da ti pomažem nešto!!!"

Sammy war Frapiert, und rennt aus.

Sie waren Bausteller...
Aus Gelsenkirschen...

17.07.2007.

JEDAN IZ DRUŠTVA MRTVIH PJESNIKA

tagovi: poezija, čuđenje, microsoft, živa istina

Da je uvijek iznova lijepo vidjeti pjesnika, pogotovo nekog za kojeg si mislio da je mrtav dugo godina, to svi znaju.

Juče mi je Tin Ujević donio cede Windows XP Proffesional, sa SP2 u sebi.

Rekoh mu: "Gospodine Ujeviću, quite a suprise, proširili ste djelovanje? Iako ste mi u poeziji draži bili, ah kad se sjetim "Svakidašnje jadikovke", i "Visokih jablana"...Ah.. Kako je u parizu?... A i dobro izgledate s obzirom da ste umrli prije 52 godine..."

Nisam ništa od ovog rekao, al sam pomislio da mu kažem. Prije nego što mu skrenuh pažnju na cede on se sjeti sam i otrča Ujević bez šala i šešira, otrča u sumrak i zvukove valova kako hridi lome, polako ali sigurno.Otrča Tin sa stihovima na usnama:

"Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem,
Jer ne donesoh Key code,
Key code za windowse
never, never more"

(Neki likovi i događaji su stvarni i zbilja, zbilja doživljeni i ostali duboko urezani u srce i dušu, "kano galebovo govno, šta mi na haubi trag ostavi i nagrize farbu, da vječno bude tu")

16.07.2007.

KRATKE UPUTE ZA PREDSTOJEĆU KUPALIŠNU SEZONU

tagovi: kupališna sezona u Hrvatskoj, jeftin provod, jeftina pizda, lifestyle


- Ne kupujte i ne nosite bermude. Dovoljne su Speedo gaće, u crnoj boji sa crvenim dijelom iznad desne prepone. Pronađite ih u očevom ormaru. Iste su već 67 godina. Isto su i ružne

- Ne nosite hranu na plažu ako hoćete da se uklopite. Iz dva razloga. Kao prvo skontaće vas da ste škutori jer ne kupujete sendviče od drveta za 20 kuna. Kao drugo, jaja i majoneza su kvarljiviji od drveta, i manje su šanse da dobijete salmonelu usljed velikih vrućina.

- Potrudite se da kad kosite ili kupite sijeno, i kad kopate temelje za novu šupu pored haustora, da ne nosite potkošulju, da ne ostane ona razlika u boji.

- Ako i kopate sami kanale, nemojte dolaziti na more jer garant nemate dovoljno para da platite gostoprimstvo

- ako ponesete ćevape, ponesite i somuna i luka. ovde nema somuna, a luk je umjetni

- Kad ulazite u vodu, ne skačite ko vileni i odmah igrat prozivke i "ko će ružnije da skoči i razbije se ko pička", nego lagano. Muški neka uđu u vodu negdje do donje granice jaja, a žene nekih sva centa iznad kraja konca tampona. Tako stajati po sata, skočiti jednom i izaći van trljajući kosu "american style"

- Ne nosite peškire sa oznakama "Hotel Neum", "Hotel Stella" ili "Poštansko odmaralište Makarska" na plažu, pogotovo ne bijele. Oni su "so last political system"

- Ne sapunjajte se pod tušem

- Ne nosite čakiju na plažu, nema ajkula

- Ne nosite čakiju naveče u disko, neće biti pečenja

- Pjenu od macchiata djelomično prospite, imate manje šanse da popijete konobarovu pljuvačku

- Ne ostavljajte bakšiš, konobar je već uzeo i za sebe i rodbinu mu u Seget Vranjicu i Kaštel Kambelovcu

- Ne startajete splićanke. (osim ako niste prvotimac Hajduka, ili drugog evropskog kluba)

- Ne startajte splićane, oni će vas. (osim ako niste prvotimac Hajduka, ili drugog evropskog kluba)

- ponesite mnogo, mnogo novaca

13.07.2007.

TRANZIT

tag: šupak

Šta je to sa autobuskim stanicama svuda na svijetu? Jel moraju bit sve tako smrdljive i pogane, ljepljive i masne. Tmurne i tamne. Ko da si u šupak nečiji ušao (hipotetički).
Toliko su pogane da i najljepše žene izgledaju ofucano i šizoidno, i najzgodniji muškarci kao narkomani i svodnici. Ne priznajem priču tipa: "tu jako puno ljudi prolazi bla bla bla..."
Pa šta. Ima ih puno i u kladionicama pa ne smrde. Ne smrde ni tuneli (osim onog na Kupresu. loša karma biće..)
To ne drži vodu. Au contraire monsieur, trebalo bi da se blista. Da se čisti i polira, i kad se to pređe, onda na koljena i noktom palca skidat male packe. Ako već dolazi toliko ljudi, zar nebi to trebao biti nekakav portal grada, triumfalna kapija, reprezentativni ulaz? Pa kad dođe bosanac na more, da se divi Splitu, RIjeci, Dubrovniku. Kad splićanin dođe u glavni grad BiH, da zna đe će, a ne da odmah u strahu pruži lisnicu (lisnica=novčarka) da ga neko ne ubije. Aaaaa ne ne ne. Ne ide to tako. Nema sretnih stanica.
Ti tranzitni objekti i predmeti imaju vlastitu svijest. Svjesni su da su tu samo da bi neko prošao kratko kroz njih i ne zadržao se jer ko god je tu, ako već nije zaposlen, ili nervozno čeka prevoz, ili čeka nekog da ga pokupi. Još svi putuju autima. Strašno je breme tranzitnog mjesta. I velika nesreća.
Samo bi ih uporedio sa sfinkterom šupka, kao tranzitnim mjestom govneta, i njegovog neuglednog izgleda, izgleda kao usta debele žene koje pojede kiselu jabuku pa skupi usta. I to debele brkate žene. Šupak je nesretan, taman smrdljiv, ksenofobičan mastan i tmuran.
Kao i Slovenija.
Šupak evrope.
U Sloveniji se niko ne zadržava, samo prođe.
 Zato su i nesretni i ljutiti



(samo da unaprijed odgovorim puritancima koji će, a za očekivati je, početi govoriti a tome kako ja znam da je šupak takav kakvim sam ga opisao. E pa ja ga jebem ko sebi sam ne briše guzicu, i ko barem jednom u životu nije provirio da istraži svoje tijelo. šupak svi imamo kao stanice. samo ih ne peremo često)

12.07.2007.

ORUŽJE NE UBIJA LJUDE, NEGO ONAJ ZVUK KOJI ONO ISPUŠTA

Nisam mislio da se to može desiti i mojima. Kao to nešto se uvijek događa nekom drugom. Ti se paziš. Siguran si ovo-ono. A ono govno od zeca.
"Jesi znao da su nam pokušali auto ukrasti?" reče brat
"Kad ba? U subotu ujutru?"

Nazovem starog, čujem "Alooo" kako galami. U pozadini neko bušenje brušenje, udaranje.
"Šta je to bilo?"
"Kad?" pravi se lud stari. Inače između bungee jumpinga, surfanja, rellyja i paint balla u Busovači se ništa ne događa.

"Kako kad ba, pa jesu obili garažu? Gdje si to ne čujem te ništa?" povikah
"Ma jest u subotu ujutru u tri. Stavljam evo alarme, onu Kobru, i Elzet katance. Izleti 400 maraka majku mu."
"Haj dobro je da nisu stigli ukrast. Kako si ih čuo?"

----
e sad da malo skinem gro sa krađe a vratim se sa starog. on je strašna paranoja. uvijek je isplaniran, i sujevjeran, tako da sve razradi do tančina, pa da se ne mora vraćati. ne valja se vraćati. i pun je neki ključeva. vazda ima sve nešta zaključano otključano, nebi da je sveti Petar, ključar rajski (ako je u raju dobro, što ga zaključavaju??!). uvijek stari meni: "jesi provjerio vrata, plin, šporet, auto, nogaru od bicikla, bacio smeće, zaključo kantu, stavio kuku?". Često jesam a često nisam.  nisam nikad razmišljao da tolika paranoja može come in handy . i da kažem da mi nismo bogati pa da je s razlogom paranoja. imamo jednu muzičku liniju Fisher, par gorenje uređaja, Krivajin namještaj, par televizora svakakvih i jedan stari računar bez pornića, samim tim bezvrijedan. toliko o tome

---

"Ma stavio im ja zamku jednu..."
"Znao sam. Kakvu? (jedva čekam da čujem)"
"Zakačio praznu limenu kantu s kamenom unutra za vrata, i kad je povuko ono klepilo i ja usto"

Ta kanta je tu "za svaki slučaj. Jer ako neko i obije 3 katanca, šta znaš, možda se prepadne da je neko zaključan i lupa kantom unutra. zamisli kako bi taj bio lud..?

"I?"
"Ma dok sam ja sišao dole, zvao policiju oni su čuli i nabrali niz njivu."
"Pa što nisi puco jebemu...?"
"Ma ostalo oružje na tavanu jebemu. Nisam stigo."
"E jebemu..."

(oružje je lovačko. ali ipak oružje. jebeš Žetvu)

11.07.2007.

KLINCI

Klinci su najpametniji na svijetu. Jedino što su mali. Još dosad nisam vidio klinca koji vozi pijan. Klinca koji vozi išta drugo osim trotineta, rolšua, i bicikla. A i kad se ti voze u pijanom stanju, ne voze se. I može se maksimalno dvoje udariti. Ti i asfalt.
Još nisam upoznao dijete koje drži govore gomili druge djece a da ga druga slušaju. Djeca su samosvjesna. Boli ih mali kurac što ovaj priča. Kad počne previše da priča odmah ga razbiju.
Nema djeteta na svijetu koje ne voli slatko. Slatkom ih možeš sve pokupovati. A nek neko proba kupit Ahmadinedžada čokoladom, ili Putina. Putina možda da čokoladnom votkom, ali običnom čokoladom i sladoledom ne.
Mislite da bi se dijete moglo otjerati da ubija iračane. Pa ja nisam htio u obdanište da idem, a tamo se mirno sjedilo, jelo slatko i šaralo vodenim bojicama i "pečatima" od krompira. Raskrivio bi se ko da me sam Kerber trga, pao u takozvano "kocenjenje" i obdanište je otpalo.
A i kad smo kod autoriteta dijete poznaje samo jedan. Strah. Sluša oca i mamu. Jer oni su ga napravili, oni ga mogu i pokvariti. A on to zna. Vidio je kako tata mamu udara, pa samo zamisli. A uvijek ima autoritet babaroga i vampir i vukodlak. Nema autoriteta od strane teksaškog seljačine.
Djeca znaju što žele, a žele samo svojoj guzici da ugode. Jebe im se za drugu djecu, za njihovu naftu, pare, auta (osim ako nisu majorette, jer oni stanu u ruku). Ako i požele nešto od toga i budu uporni, roditelji će ih oderati od batina i naučiće. A možda i izmusti velikim plačljivim plavim očima i grljenjem i ljubljenjem.
Na kraju krajeva, još nisam vidio dijete koje ima dijete koje ga zajebava ko ono svoje roditelje.

Klince za predsjednika

I ne kaže se džaba "Hoću čokoladu!"

"Ma hoćeš u klincu..."

10.07.2007.

TURIZAM

Sinoć sam gledao Latinicu, by Denis Latin. I bila je jedna jako pametna starija teta, koja radi na fakultetu, i mr.sci.dr. nešto je. I tema je bila o turizmu u hrvata. O usluzi. O smještajima i hrani. I kaže tako ta pametna gospođa čije ime nisam zapamtio jer strašno slabo pamtim imena. kaže ona, za sebe kao hrvaticu. Kaže ovako: "Mi radimo lijeno, sporo i loše"

Tačno. Ok, to je bilo vezano za dalmatinsku gostoljubivost. Ne za čitavu hrvatsku. Čuo sam da oni kod Plitvica znaju i piće platit, al ovi dole ne. Rijetko. I istina je da kad kažu "izvolite" misle "jeba ti pas mater smrdljivu, koji si kurac doša šta nisi posla pare?", i kad kažu "da" da misle "a je mater ti jebem, jee, kako će bit nego tako. Ostavi novce i gubi se razumiš, gubi", i tako te uzrečice. Međutim, treba uzeti i neke druge stvari u obzir. Ući u sam korijen problematike.
Split danas ima jedno 250 000 stanovnika. I stalno raste. Dokaz je i nenormalno "dabogda-u-paklu-gorio" cijena stanova od nekih 3500 eura po kvadratu. Puno ljudi, malo stanova, puno kredita, malo naprđivanja i situiran si. BArem ako si sa strane. Ako si domaći, dida ti je pokojni prepisao zemlje koja se prodaje po 600 eura po kvadratu i ti cjepkaš didovinu, boli te kurac za tradiciju i piješ Macchiattho na rivi. Lijepo jelte? Imaju para, činjenica. Ali nije tako oduvijek. Jer da oduvijek imaju para, nebi trpili čehe kao turiste. Nebi mrzovoljno radili. Nebi izdavali svoju sobu a spavali u garaži 3 mjeseca.
Stvar je u tome da je split do jedno 28 godina unazad, to jeste do mediteranskih igara 79. bio totalna selendra. Ljudi su bili gladni i žedni. Zemlja škrta, ribe malo, ili malo ruku da je pobere, vruće i suho. E kad se tako živi stoljećima, u bijedi i siromaštvu, normalno je za očekivati da se počne jesti neka tamo blitva, nekake pizdice školjke, neke supe od kamena i da se generalno bude škrt.
E pazi sad preokreta.
Poslije rata turisti više ne dolaze iz ostalih bivših republika nego počinje navala na netaknutu obalu hrvatsku. Na ljepote kanalizacija bez fancy prečistača, na sunčanje s maslinovim uljem i kupovanje na pazaru povrća koje se zaljeva iz septičke jame. Shodno potražnji za jeftinim (kao i do tada) smještajima, nahrli vojska turista. A ljudi nenavikli na novce namirisaše priliku, i geometrijskom progresijom poskupiše, i toliko su se trudili da poskupe sve da nisu stigli pročitati turističke brošure, i kako se treba ponašati s gostima.
Ostadosmo bogati materijalno, a duhovno siromasi, kakvi i bismo decenijama.
Još počneš prodavati ćevap kao dio turističke ponude hrvata, Ćevap od konjetine sa ajvarom i tartarom.

A kod nas brate svega. Totalno suprotno. Pa kako onda kod nas nema turista?

09.07.2007.

GALEB I GOLUB, DVIJE BRATSKE PTICE

Zamijetio sam za vikend sada jedan fenomen. Jako čudan i kontradikoran. Svi znamo stereotipe dalmatinske. Da se ne zaborave nabrojaću ih sve po redu jelte. Znači nekim neodređenim redom slijede:
Riba, Naočale, Makijato, Čamac, Pleća, Niski struk, Japanke, Ožujsko, Pizzeta, Klapa Intrada, Mandolina, Ležanje, Iznajmljivanje apartmana skupo, Talijanski i francuski auti, Speedo muške kupaće, Picigin,  Skuter, Grilje i Galebovi.
Sve to još uvijek stoji. Osim Galebova.
Jebo mater nisam ih 5 vidio sveukupno. A u zadnje vrijeme nikako. Samo vrapci i golubovi. I to naši vrapci i golubovi (kad kažem naši, mislim vaši, tj. bosanski i hercegovački). Goluboci su isto glupo ko i gore. Baciš im hranu, a oni guu guu, mrdaju glupavo naprijed glavom, i kao da kažu "hmm, gdje sam pošao, da nisam htio nešto napraviti? a jesam. bacili su mi hranu. sad ću je pojesti. šta? idem malo ukrug hodati s glavom napred nazad. A da hrana. evo idem..."
I taman da on pojede, kako je glup misli da je sam, naleti mali vrabac pametni i pojede mu. I golub umre od gladi. I pojede ga galeb. I tako ukrug. Znači da rezimiram. Kad dođete na more, ne morate se plašiti da će vas galebovi napasti sa neba. Jedini koji imaju su na zemlji, al njih je lao prepoznati, imaju oko sebe sve ono gore navedeno u listi.

TRIVIA:

Golub jede dok ne umre.

vrabac liči na slavuja

Za vrijeme snimanja filma "Ptice" nijedna životinja nije povrijeđena

Kazna za ne nošenje kacige je 700 kuna (bezze) oliti 200 maraka (u jebote)

Ta kazna nikad neće biti plaćena

Donat Mg te tjera na proljev i to onaj kad ti je skupljen šupak a viče prrrrrrrrrrrcccc

Nakon ovog posta dobiću još 7 novih favorita

06.07.2007.

OTAC, SIN I TOMPSON SVET

Predlažem kanonizaciju Tompsona.
Iz jednog jednostavnog razloga. Naime u pjesmi "Sine moj", dragi Marko kaže:

"....ljubio sam Bogaaaa, on mi dao tebeeee. Sine mooooooooooooojjjjj"

Za neke to može zvučati samo kao ogromna ljubav prema vlastitom potomku, uz pridržavanje vjerskih dogmi i ubijeđenja, i bezgraničnoj ljubavi ka bogu.

Međutim, ja bi to drukčije vidio.

Dragi Marko si je toliko dao zapravo da aludira na direktan "odnos" sa Svevišnjim i kao rezultat trudnoću i kao krajnji rezultat potomka.

Ne smijem ni da pomislim u kojem krugu pakla ću goriti radi ove izjave, međutim, juče sam dao jednom konobaru bakšiša, pa će mi valjda oprostiti.

Znači na jednoj strani Djevica Marija. Bezgrešno začeće. Sin. Bog. To znam

Na drugoj strani Marko Perković Tompson. Dosta grešno začeće. Sin. Bog. Ko zna

Pitam se hoće li Markov Sin moći pretvarati vodu u vino i ribu kopirati zilion puta. Znam da bi to mnogi volili.
A bila bi to najbolja turneja na svijetu.

DISKLEJMER

Dragi Tata i Mama,nemojte da vas uznemiri ovaj tekst, još uvijek sam katolik iako ne idem u crkvu osim kad moram. Ne brinite se za moja religijska uvjerenja. Da ih promjenim vjerovatno bi izgubio posao. A toliko glup nisam. A baj d vej, božić je najbolji praznik. Bude svega.
P.S. Nemojte me izbaciti iz oporuke

05.07.2007.

... I BRATSKI DIJELILI SVE

Bila dva brata blizanca. D. i I.
Zvaćemo ih Peter i Paul.
Rodi se Peter, a za njim i Paul.
Pljesnu ih doktor po guzicama, zaplaka Piter, za njim Paul.
Ni majka nije bila sigurna koji prvi zaplakao
Sjedili u klupi skupa, krali trešnje, nosili u školu
Sve skupa. I Peter i Paul. I Paul i Peter
Znali su reći svaki od njih ponaosob:
"Ako me vidiš u gradu, to nisam ja"
Takvi su i bili. Isti. Nije im trebalo ogledalo. Samo stanu nasuprot jedan drugog.
Kad su ih prozivali u školi išao je samo jedan. I brzo mijenjao mjesta.
BIli su strašno brzi svaki ponaosob. I Peter i Paul. I Paul i Peter.
Smijala im se strašna karijera u rodnom mjestu a stariji ljudi ih hvalili.
"Momci svaka vam čast, tako pametne jednojačane blizance nismo vidjeli od velike suše '54 godine."
Peter i Paul nisu slušali. Više su voljeli da trče oko bircuza i zajebavaju alkoholičare a činili su tako da su uvježbavali pokrete simultarno, i onda stajali pred frapiranim kronerom tako da se njemu činilo da mu se dupla. Još kad su nosili bijele miševe , all hell broke loose.
Počeli su da sviraju. Peter bas, Paul gitaru. Peter gitaru, Paul bas. Ne znam više.
Imali su duple majice, duple gaće, hlače, frizure, duplali su djevojke, u duplaku su ulazili na dva ulaza da prevare konduktera. Sve je bilo super.
I Peteru i Paulu, i Paulu i Peteru.
Do jednom. Nestadoše iz čaršije.
Bilo je neobično i nekako prazno bez njih. Nisu imali ni 17.  Jedino su kroneri odahnuli i mogli nemilice trošiti pare za cugu.
Nakon rata ih sretnem opet. Jedan je oženjen, drugi sam. Jedan viši jedan niži. Jedan krivu kičmu od godina kopanja. Drugi išijas od sjedenja. Jedan socijalne zube. Drugi nikakve. Jedan u njemačkoj jedan u splitu. Razdvojeni. Slabo se i viđaju. Osim za praznike u čaršiji, kad se dobro napiju i sjećaju se kako su zajebavali alkose. I kako se više ne bune kad vide sebe s druge strane. Više nisu ličili jedan na drugog.
A sve je promijenila nevin pucanj zračnom puškom u Titovu sliku '86-te. Bili su majstori zajebanti ponaosob, a zajedno su pretjerali.
Vlast je bila neumoljiva. Zabrana nastavka školovanja u BiH. Jedva završiše škole. Jedva nađoše posao, jedva završiše vojsku. Jedva sve. I na kraju se razdvojiše i to nije bilo jedva. Nego namjerno. A to se ne smije.
Svaki za sebe nastaviše
Samo se ne zna ko je povukao obarač. Peter ili Paul. Paul ili Peter.
Kažu zajedno

04.07.2007.

IGROKAZ - ILI POST KOJI JE DOSTOJAN PRVE NAGRADE ZA KRATKU PRIČU MAGAZINA SMOKVIN LIST

Lik prvi. Penis koga ćemo iz nekog meni znanog razloga zvati Sebastian, ili još bolje Sebeščn. Aristokrata čvrstog i pravilnog držanja, prevarant i lakrdijaš, hoštapler i bestidnik.

Lik drugi: Vagina,prekršetna kao Lukrecija, ili američki Lukriiša, r'n'b  zvijezda u usponu, podložna laskanju i znojenju, deklarisani hipohondar.

Smjestimo ih na toplo i ugodno mjesto, i gledajmo kako se ponašaju

-     "Zdravo" reče Sebeščn. "Ja sam Sebeščn. Dolazim iz Engleske. Ne mogu da ne primjetim vaš predivni glas, i dubinu grla. Vi ste sigurno zvijezda u usponu..."
-    "Ma ne" odvrati Lukriiša sramežljivo. "Ja tako malo pjevam. Iako mi kažu da sam talentirana. Usput ja sam Lukriiša"
-   "Zadovoljstvo mi je i čast upoznati Vas. Ime vam je... emtivijevsko moram priznati, nisam ga prije viđao." reče Sebeščn i uspravi se da je opčini.
Lukriiša poče da se znoji. Osjeti se drhtavo i nesigurno. Trebao joj je oslonac. Čvrst i siguran. "Ne osjećam se dobro" reče.
"Šta vam je? Stvarno ne izgledate dobro, jeste to trčali? Radili vježbe? Grčili se?"
"Molim?" začuđeno reče Lukriiša
"Pa mislim na vaš izgled. Izgledate mokro. Da nije posrijedi fizički napor? Ako ne, možda ste navukli propuh s nogu ili nešto" Sebeščn primjeti i kruto se nagnu nazad i vrati. "Da vam nije šta zašelo u grlu?"
"Uh ako jeste, to bi moglo značiti kraj mojoj karijeri. A inače se ne osjećam dobro. Nekako uzbuđeno." kiselo se nasmija i primače. "Osjetiš li pulsiranje?"
"Khm, hoćeš da bacim pogled unutra? Ako stvarno nešto ima, trebalo bi ga izvaditi. A?" sigurno pristupi Sebeščn i skide kapu koja ga je pokrivala trenutak ranije.
"Pa može. Samo pažljivo...." i pusti ga da uđe
Sebeščn kliznu unutra i osjeti se tako dobro. Kao kad piješ hladnu kokak kolu uz ćevap. Kao kad dobije ručni remi protiv svog starog. I još puno puno bolje. Dok je klizio bilo je ezoterično. Kad je stao. Ništa. Dobro je, ali ništa posebno. Razgleda kad je već tamo, ima li šta da je "zapelo", naravno nitšta nije bilo. Vrati se nazad a feeling ushićenja i sreće ga opuca ko bumerang.
"Jel jel Sve sve sve okk k k kk?" upita Lukriiša s jekom.
Sebešn izađe van, smiri se i skonta svojim superiornim mozgom da kad se kreće da je luuud. "Ček da vidim opet" uleti.
"Aj zaboravih bateriju" izađe, "Evo sad je ok, idem unutra."
Lukriiša je ludila...
"Jo ostao mi plin upaljen" viknu iz unutrašnjosti
vrati se. Izviri samo do pola, u svoj svojoj pompoznosti, "a nije nije. Prevario sam se"
Lukriiša je počela da se skuplja. Očito je bila probava. "Daj vidi opet molim te. Molim teee...ahhh"
Sebeščn je sve znao. Pročitao je naivnu Lukriišu, krene unutra po ko zna koji put, pa se vrati, "a odakle si ti? Jesi rekla? Ma nije ni bitno. Idem" Pa se vrati. "E znaš li kako je Mančester igrao? Kladio sam se. A gotova je tekma već." Kliznu
"Daaaaaaa" vrisnu Lukriiša, "DAAAAA, ROOONEEEEEY, ROOONEEEY!!!"
Ni Sebeščenu nije bilo svejedno, osjetio je trnce u korijenu nogu sve jače i jače. Ali znao je u dubini da mu neće ništa loše biti. Imao je držanje gospodina, a muda vola
"E izgleda da... a ne ne"
"Ček evo nešto, a nee ne neeeeeee. Moram opet pogledati"
Osjetio je muku od klizanja naprijed nazad. Strašnu muku. I strašan pritisak od mokre zidove.
Već je vidio iskrice pred očima, a znao je da ni Lukriiši nije bolje. Lukriiša se napregnu kao da će da prdne, gurnu ga van da mu ne zasmrdi, a Sebeščn sa mučninom izleti van da povrati. Dok je izlazio Lukriiša je izu nekog razloga još uvijek govorila "ROOOONEY, ROOOOOOOOONEEEEEY, i GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOL"
Sebeščn povrati dušu svuda po njoj, a njoj je bilo svejedno. Ona je odavno prodisala i sad je bolio kurac.
Pogleda je onako mlitav, ali zadrža gard i snobizam maksimalno. "Jelde jesam te dobro sredio, a? Ne moraš odgovoriti. Sve znam. Uhhh. Sve..."
Lukriiša je ležala, uzdisala, i pjevala naslovnu temu deep space 9. Nije marila ni za njega kolko ni za glasovne mogućnosti. Zapali cigar i odgovori s uzdahom "Jesi Sebeščene, jesi."
Sebeščn je već spavao snom pokajnika.
Lukriiša se opet počela znojiti...

02.07.2007.

OTKROVENJE NA 2. SRPNJA LJETA GOSPODNJEG 2007.

1.
Znam zašto su žene najljepše muškarcima kad su trudnice. Barem u onih prvih par mjeseci kad se još uvijek tješe da možda kasni radi klimatskih promjena.

Zato što im strašno narastu sise.
(Coool)

2. Ovo je više kao pitanje.
Ako je neka žena nudista. Prirodnjak, kao oni u Engleskoj što su se neki dan sastali u Garden of Eden, i dobije menstruaciju. I stavi uložak. Kako ga stavi? I ako ga stavi, da li se to kosi s načelima nudizma jer je djelomično obučena. Ako stave tampon, moraju li konopčić ugurati unutra, il onako visi i smeta. (not so cool)

Da li je nemoralno da se muškarac nudista češe po jajima, jer ipak su tu i vide se. Trebaju li im odvojeni pisoari. I kako stoje u redu za kruh rano ujutru, računajući da je moguće da tako rano imaju zornjake. zornjak, jutarnja nekontrolisana erekcija(not so cool)

3. Garden of Eden, odnosno raj se nalazi u engleskoj. To sam skontao neki dan na teveu. Istočno od raja je Irska. It all seems so clear now (cool)

4. Idem u englesku na ljeto, valjda ću upoznati svetog Petra (far out)

30.06.2007.

WATER UNDER THE BRIDGE

Kao i većina drugih ljudi, pa i žena ponekad, kao mladac od nekih 15-16 sam imao komplekse. Kupio ih u školi, u bogomoljama, skidao s televizora, nešto malo s interneta, koliko ga je bilo tada, pratio ih na radiu i upijao. Nosio sam ih sa sobom često. Sjedio s njima kući, svađao se s istim. Zatvarao ih u ormare. Ostavljao na ogledalu vecea, trpao ostavu da mi ne smetaju. Nikako ih se nisam mogao riješiti. Tata mi je poklonio par njih za rođendane i ključne trenutke odrastanja. Mama nije nikad. Imala je jedan svoj koji joj je tatina porodica poklonila u velikom šarenom mirišljavom paketu kad se udavala. Još uvijek joj stoji u kući. Nije ga nikad otvarala. Meni užasno smrdi, mislim da se pokvario. Stigao je pokvaren. Ona se navikla godinama i sda joj je sastavni dio života. Dosta mi je bilo ovih mojih da dobijam još neke s ljubavlju. Ne znam jesam li osakaćen ostao ili blagoslovljen. Nije ni bilo potrebe da ga imam. Dovoljno sam ga mirisao i sam.
S krajem puberteta, as such, počeo sad da se korijenito mijenjam. Nesvjesno. Na mikro nivou. Onda su se te mikropromjene počele grupisati u jednu bezobličnu želatinastu masu. Negdje oko glave prvo, i lagano se, ali sigurno spustila skroz do nogu, okruzžujući me i držeći me tako nesposobnog za bilo kakvu komunikaciju s drugim spolom, s autoritetom, sa životom. Kad god bi krenuo reći nešto pametno, riječi bi mi se vratile nazad odbijajući se od neprobojne stijenke i spucale me u glavu. Nisu nestajale u glavi, nego su se odbijale i gomilale i vrtile unutar. Tokom 3 godine ih se nagomilalo toliko da ih je bilo ko u biblijskoj egipatskoj pošasti. Nisam vidio ništa. Samo sam sebe mogao slušati. U trenutku kad sam mislio da ću se titalno izgubiti u crnoj masi misli i riječi i otići u tri pičke materine, desilo se nešto čudno. Neko mi je probušio balon.
Prvo polako, a zatim sve jače, kako se procjep širio, sve više sranja je izlazilo iz mene, da bi na kraju sve isprdilo van. Otišlo u univerzum, a mene ostavilo uljepljenim ostacima. I oni su nestali nakon nekog vremena. Smetali su mi. Jedino šta je ostalo je zaboravnost i neorganiziranost. Oni su mi stalni prijatelji. Nekako sam navikao njih. Ta dva su mi pomogla da ostale svoje komplekse loše posložim u glavi. Da ih ostavim uz upaljen plin, i zaboravim u hlačama i ubacim u centrifugu, ostavim na bini poslije svirke, i da ih vremenom skoro sve pogubim i nikad ih više ne nađem.

Moraću da pronađem mamin i da ga izgubim usput. Možda čak da ga vratim ko bumerang pošiljaocu.
Adresa nepoznata

29.06.2007.

Q&A

JA ODO SUTRA NA PEPPERSE U INĐIJU. VIDIMO SE TAMO.
ROKENROOL

28.06.2007.

jačmin

kaže meni trudna tajnica: "Rekli su mi da se ne primjeti da sam trudna"
(hint, ima stomak veličine odraslog hippopotamusa)
kaže drug: "a jel šef zna?"
kaže ona: "zna. neko mu je rekao"
(hint: zvjera očima po nama kao da je neko ocinkao. a ima stomak veličine želatinaste halejeve komete"
kažem ja: "a jel se rita dijete?"
kaže ona: "ma ne rita, sad sam tek u četvrtom mjesecu"
(hint: taman da pitam u šta joj je toliki stomak, a ona svojim šestim čulom osjeti šta pitam i nastavi:)
"a beba ti nije svuda. ona je skroz nisko dole. ima samo desetak centimetara"

(hint: ja ostanem paf. više ka blam booom bang traf paf. i iskolačim oči)

kaže ona meni ovim riječima: "ma ona ti je dole gdje počinju dlačice da rastu znaš, hihihihihi. e tačno ovde."(pokaza ispod stomaka veličine panja baobaba. trulog i mekanog panja baobaba na svoju vaginu pretpostavljene veličine tunela učka. zaraslog tunela učka)

ostadoh u šoku i sve što odgovorih bi: "izaće mi jačmir sigurno"

"a šta je jačmin?"

27.06.2007.

TOPIM SE KAO MASLAC. ONAJ HUMANITARNI

Prokleto vruće. Gdje god kreneš vruće majku mu. Izađeš u 2 sata u autu bez klime, vruće. odeš da čekaš trolu na suncu na +40, opet vruće. Staviš sendvič u mikrovalnu deset minuta, vruć i sendvič i tanjur. Nemoguće da staviš vodu u frižider, i da se poslije 3 sata ohladi, a nakon 3 minute ugrije. Ja užasno slabo podnosim vrućinu. Imam karakteristike penzionera i debelih ljudi. A nisam ni jedno ni drugo. Mrzim da se znojim, a znojim se ko oni. Mrzim da budem debeo i penzioner. Oni se svi znoje. I ne godi im vrućina. Kad je hladno, znaš da uvijek ima deka viška negdje. A uvijek se moglo crtati u hladnom sarajevskom stanu sa slabim grijanjem u jakni i rukavicama, pregrnut jorganom i sa jastukom pod dupetom. Ugrije se čovjek. Za relativno male pare.
Rashlađivanje je sranje. Na faksu sam naučio da je potrebno više energije za rashlađivanje.  Nakon dva dana nespavanja u Splitu, odlučio sam se na radikalan potez. Da ostavim frižider otvoren cijelu veče. BIla je to jako jako glupa ideja. Naime, frižider nije u winkl, pa se vrata sama zatvaraju. Pokušao sam staviti i knjigu pod jastuk o hladnom ratu, onda sam upalio marš pingvina, skino se ko od majke rođen, pustio islandski death metal i pio ledeni čaj. Ništa nije upalilo. Ja sam kopnio ko od kakve neizlječive bolesti (gluho bilo, pomjeri se s mjesta, pu pu pu). Na kraju nisam spavao iznerviran činjenicom da mi kombinatorika nije upalila. Otišao sam kupiti Ventilator. Pišem ga velikim slovom, jer zaslužuje respekt svega toplokrvnog u splitu. Nemoguće da nijednog nije bilo. Nijednog jedinog da se kupi. Neću da kupujem klimu. Nezdravo je skupa. More ne može rashladiti, voda iz bojlera je uvijek vruća, najviše trošim deterdženta jer samo perem veš u kojem se znojim ko debeli penzioner.
Il će prije biti da balkanskoj stoci ne možeš ugoditi, zbog dugogodišnjeg maltretiranja i opresije svih koji su naišli preko ovih postora. Tolko smo propatili da si dajemo za pravo da sve osuđujemo, ništa nam ne odgovara i jedemo govna. Kukamo i kukamo. Ne šaljite nam ikare, ješćemo zemlju, ne vozite francuske aute preskupi su dijelovi, ne šaljite knjige, imamo tariguza, ne šaljite porculanske školjke sraćemo jedni po drugim, ne prijavljujte nasilje u obitelji, sramota je, ne tjeraj djecu da uče svakva sranja, od lopovluka će se najbolje živjeti, ne, ne i ne. Ma sjedi marvo i trpi, i lopatu u šake. Pa zaradi za klimu

26.06.2007.

ovaj vikend sam shvatio da...

- religija je tutorial za shvatanje svega za početnike

- auto najviše troši kad je parkiran ispred kafane

- lijenost je grijeh. pomirba sa lijenosti je blagoslov

- palačinke su najbolje od brašna TIP 400

- rad nije stvorio čovjeka. Čovjek je stvorio čovjeka sa ženom. Kad su stvarali nisu ništa radili.

- ne postoji panonsko more na balkanu. postoji samo albanska obala, i to kad se prođe dom 
   zdravlja na ilidži pa skrene desno

- uz istu obalu postoje 2 otkopane piramide.

- jako mnogo ljudi ne zna da pliva

- jako mnogo ljudi ne koristi kremu za sunčanje

- kad te konobar pita želiš li i tekilu uz pivu, ne misli ništa dobro

20.06.2007.

NAGONI

Malo sam se zajebo. Ovaj moj skuter što sam uzeo. Spor mater jebo. Nije toliko spor nizbrdo, al na kraju krajeva, ni debelo dijete nije sporo nizbrdo. Al uzbrdo... e uzbrdo se brže kreće napušen kajman (izguglati) sa išijasom nego moj motor. Trube mi ljudi, ja se pravim lud. "Nije meni sigurno" pomislim. Nego kome idiote? Da nije možda skromna svadba radnim danom bez izvješenih državnih obilježja? Pa nismo u Ženevi? Ovde se mora znat kad se ženi.

Pronađem servis od motora i da ga srede i ubrzaju ga. Ilegalno naravno. U nekoj ilegalnoj prčvarnici, koja vjerovatno naveče radi ko "Klub uživalaca žutog praha" a po danu otima pare vlasnicima lako kvarljivih pseudoskutera da bi se klub tu istu večer mogao nanovo otvoriti. Dva lika, jedan liči na priglupog Vucu (izguglati) a drugi liči na napušenog kajmana s početka priče. I jedna žena ljepuškasta srednjih godina neobrijanih pazuha...odavno neobrijanih pazuha. Nosi nekakve cedeove, priča neka sranja i trudi se da pipka ovu dvojicu. Pomislim da je njihova neka drugarica. Komšinica.
Da budem iskren bolio me kurac ko je i šta je. Žurilo mi se. A s onakvim motorom to nisam mogao. Od dosade počnem da slušam. Kako ova ustvari ne poznaje nijednog od njih. Nego hoda s nekakvim cedeovima duhovne indijske muzike, i priča o prirodi, unutrašnjem miru, Bhadagvatihamarayanami i još nekom nemam pojma. Kako je bila izgubljena, kako se pronašla. Kako ne brije pazuh jer to nije prirodno i sve ostalo.
Ja trknem do bankomata i vratim se za 20 minuta. Ona taman izlazi. Nije jadna ni preko praga a ovi počeše:
"Aiiiime šta je ovo? Stari je me upilala..."
"A je stari, a šta ćeš joj reć, mislim, kad kurca ne razumim. Jedva san čeka kad će otić"
"Hehehehehe je je. A ka voli pomagat. Kad sam je pita bi li krompir kopala onda ka nema vrimena."
"Još mi potura ovi cede pod nos ka. Šta bi ja s njin razumiš. Te bubnjeve..."
"Heheheh.... Ovi svit je poludija totalno... Ti Hare krišna nisu normalni stari...gade mi se....."
"....."
"....."
"....."
"Stari jeba bi ja nju"
"I ja bi isto"

19.06.2007.

VAYA CON DIOS

Lagano prijatelju...
parkiraj sa strane na proširenju. da ne smetaš. da te neko ne pregazi.
otvori si haubu.
provjeri razinu holesterola, nikad ne znaš kad možeš stati.
dolij željeza da ti se ne zamanta u ključnom trenutku. ili se bar potrudi da piješ vino i sok od cvekle usput.
uzmi limun, ako otvoriš prozor da proluftaš misli, da te ne napuše i prehladiš se.
isperi oči, da ne magle, da vidiš nesreću kako se približava velikom brzinom.
stavi tamne naočale da te ne prepoznaju.
provjeri stanje ruku, zglobova i ramena. da možeš da se odbraniš.
podmaži i noge ako ovo prvo ne upali da možeš makar par koraka do sljedećeg raskršća.
nemoj žuriti, ono malo pravca uspori i uživaj. na krivinama nećeš imati vremena.
izvadi iz mozgora sve nepotrebno, trebaš biti skoncentriran sto posto.
odmori se.
obuci čistu robu, kad te vide da se nasmiju, isperi usta da im uzvratiš, ako ikad bude potrebe.
kupi mirišljavi borić i stavi ga oko vrata, nije bitna aroma. ionako je estetski samo.
pusti dragu muziku
duboko udahni
i put pod noge.

i pojedi nešto u ovih par dana, trebaće ti

sretno

17.06.2007.

SCIENCE

Image Hosted by ImageShack.us
Nauka...
Fizika...
Rakete...
Leteći skejtbordovi...
R2D2...
mobitel s fotoaparatom...
Bio sam opsjednut u jednom periodu svog života tim stvarima. The "Naukom".
Nauka je svuda oko nas stvarno. I naukom je sve objašnjeno lijepo. Jednostavno neke stvari ne možeš vjerovati. Zaslužna je za sve pizdarije oko nas, od miksera sa 4 brzine, do daljinskog upravljača. Od igle do lokomotive. Ne sad igle obične, nego one zajebane za šivaću mašinu. Avioni, rakete, mjesec (iako ja još ne vjerujem da taj so caled "mjesec" postoji. Ako je toliki koliki jeste, a isti je ko sunce, kako ne padne na nas. Zvijezde su male pa mi je jasno... ali mjesec? nema šanse) sve je to napisano u knjigama.
Kad sam savladao te osnove nauke, odlučih se na izučavanje na drugom nivou. A direktno me navela trilogija Star Warsa, i njihovi laseri, svemirska putovanja, svjetlosna brzina, Jabba the Hut i crvotočine. Ove potonje su mi najjače bile. Kao ti hodaš, i uletiš u crvotočinu, i pojaviš se u paralelnom svijetu, gdje si petunija, jonski komutator za espreso ili ko zna šta. Satima sam razmišljao o crvotočinama pred ispite i polaganja. Da mi je bilo umjesto u kabinet profesora ući na planetu sisa. Izmaglicu Marlboro lights cigareta. Satelit pive. Toliko mogućnosti...
Na te stvari sam zaboravio čim sam diplomirao. Nisu mi toliko trebale više. Do juče. Juče sam posvjedočio samu esenciju putovanja kroz crvotočine. A bilo je ovako.
Bio na plaži i krenem na skuteru lagano kući. A usta mi slana od vode morske. I lodžikali sam bio žedan. Uđem u trgovinu. Kupim ledeni čaj i žvake. Iziđem vani, i prije nego sjednem na motorin popijem guc čaja, da me razgali. Stavim čaj u torbu naočigled 50 svjedoka u vidu dosadne djece kupača. Dođem kući, a u ustima mi još uvijek isti okus, okus koji vraća u žive na vrućem splitskom danu. Sve počnem mljackati. Mljac mljac ovako. Sad ću popit sve makar povratio.
U torbu nema čaja. Zahvaljujući rasijanosti se ne uzbudim previše. Pogledam opet. Nema. Ni u jednom od dva pretinca. Po litra čaja. Nije sad igla (ne od šivaće nego obična). Nemoguće. Nestala je. Nije mi imala gdje nestati. Stavio u torbu, zakopčao i vratio se kući. Sve pregledam i u motoru i po stanu, opet nema. U novčaniku mi fali para. Provjerim opet čisto da skrenem misli sa podvojenih ličnosti. Kao Kontinentalac koji pije čaj, i onaj koji ga ovome prvom sakriva.
Jedino objašnjenje je upravo nauka. Crvotočina. Sad se taj čaj prosipa po planeti sisa i utapa u pivi.


captains log, star data 493872798 idući dan. Suplemental

Vratim se danas u istu onu prodavnicu. Čudan fenomen se desio. Na stalaži stoji moj čaj. Više njih. Svi identični ko moji. Samo što nisu načeti i otpijeni. I svi su mirisali po pivi i izgledali zadovoljni. Paralelni svjetovi su čudo

Live long and prosper

15.06.2007.

OVO JE ZATVOR!!!


predivne vizure, za savršen domaćinski ugođaj...

Image Hosted by ImageShack.us

prostrani i smirujući interijer koji će vam dugi boravak učiniti što ugodnijim, uz probranu klijentelu i ...

Image Hosted by ImageShack.us

ugodno ćaskanje dok šetate našim privatnim parkovima...

Image Hosted by ImageShack.us

...dok ljubazno osoblje stoji na usluzi 24 sata.

Image Hosted by ImageShack.us

posjetite nas i vratite se opet
jer...


ZLOČIN SE ISPLATI!!!

12.06.2007.

POSLJEDICE

Još uvijek se dvoumim volim li radit ili ne volim. Jer u periodima kad nemam ništa radit ono baš da zaradim, nekad mi zna tako biti dobro. Uživati u dokumentarcima, piti domaći šeri, čitati dobru knjigu, igrati beskrajno dugo igrica, planinariti, skakati s padobranom, kuhati tajlandsku kuhinju, svirati didjeridu, praviti violine od trešnjinog drveta, voziti bicikl unazad, i sve, ostale normalne stvari u mom životu. Tad mi vrijeme prolazi kako prolazi, ne brže, ne sporije, nego ko i uvijek. Osim ako u tom trenutku dođe do pomjeranja sata naprijed ili nazad, zavisno od godišnjeg doba. E i tad se stvarno ok osjećam.

A nekad opet, nekad mi zna tako dosadno biti. I znam biti toliko lijen da bi bio u stanju gledati komarca kako me bode a da mi ga bude mrsko prignječiti malo i uopće ga ne gledati. Toliko dosadno da bi počeo pratiti fudbal, zainteresovati se za politiku i prava manjina. Da počnem da posmatram Fikus Benjaminu kako raste, i da to upratim. I da upratim stvaranje uljnih fleka na parkingu, i da skontam da nisu moje. Al u tim trenucima, me uhvati takva apatija i lijenost proporcionalna slobodnom vremenu. Rađe bi čitao sranja od blogova nego uzeo pa crtao nešto. Privređivao... A najradije bi nestao, iskočivši iz svoje kože uz treskanje i znojenje, i unezvijerene poglede (kasnije sam saznao da je to napad panike, i da ga 60% ljudi u dragoj nam Bih ima takve napade)
Al baš tada kad imam takvu situaciju, strašno me počnme peći savjest što ništa ne radim. Ne mogu da spavam, nervozan sam, ustvari uhvatim se u kolotečinu poznatu kao "studentsko preseravanje". Ne učiš, loše se osjećaš radi toga, i automatski si loš da počneš da učiš.

E juče mi je bio takav dan. Imo sam neko sranje od par sati. I mogo sam čak i brže da završim. Utuvih sebi da imam vremena, ko što i jesam imao, i da ću to riješiti ujutru. Ustati oko petice, spičit to i adio Mare. Rečeno-učinjeno. Idem leći oko cenera, pa taman sam umoran, i odspavaću 7 sati.
U 3 sam ustao, da radim, sve dotad bio u polusnu i bez kapi sna (kap sna: metafora pjesnička), završio sve za 2 sata kao što sam i planirao, zatim jebao sebi mater što nisam još spavao iako znam da nebi mogao, legao da spavam, u 6 i 53 zaspao, i u 7 me probudio alarm.

Jebemti rat. Sad mislim da imam PTSP. Odo ubit nekog i tražit odštetu od države. I to je rad...

11.06.2007.

PLAŽA

Juče baš krenuo da se okupam. Al ono dalmatinski pravo. Tek u 3 sata, jer tad je najbolje more. Tad se najbolje crni, i ima najmanje djece i staraca. I nisam nosio pohovane batake, paštetu i štrucu kruha. Nisam pio pive nit se mazo Soleom ko ostali mi zemljaci inače na moru. (dobro, Solee više nema. To kad sam u Đenovićima ljetovo je tako bilo, prije rata).
Ponesem Jarčevu Obratnicu, mp3, sprej sa faktorom 4, velike naočale i jedan peškir. Sve po najnovijim normativima Republike Hrvatske.
Samo se jednom okupo, a ostao sam dobijao bronzani ten kakav samo Burt Reynolds može imati.
Baš je vala težak život ovde. Mislim meni nije. Al da budeš pravi dalmatinac potrebno je puno odricanja. Cijelo vrijeme moraš da stojiš blago napet, jer i dalmatinci su ljudi ko i bosanci, i imaju stomake, i non stop se moraš ono držati ko pokojni Tito. (ovaj jedan šro je bio nešto u drugom svjetskom. Znam da mu po Brijunima vozaju Bentleya. nebitno)
Druga stvar su kupaće gaće. Mislim da sam jedini ja imo bermude do koljena. Ustvari bilo je još par djece s bermudama na šaru MikiMausa (ovaj jedan iz amerike, nosi odijelo velikog miša crnca sa okruglim ušima. A takvi miševi ne postoje). I znači te gaće se obuku, one male uske. Al toliko uske da svaki put kad ih obučeš od pritiska desetkuješ broj spermića u jajima (imaju da se kupe u prodavnici, pakuju se po deset komada, a nisu pive)
I evo baš sad mi sinu (tad kad sam pisao "evo") da ustvari držanje povezano sa gaćicama. Jer ako se opustiš brale, imaš osjećaj da će ti jaja na nos izaći.

Sreća pa se ovde ne nose steznjaci

E ima još jedna otežavajuća okolnost. Moraš se po Žnjanskom platou voziti u crnom golfu trici, odvrnut "udara u glavu ko šampanjac" i cvrčit na +40. Tako najmanje 7 krugova. Da je kojim slučajem duža pjesma, garant bi se srčani dobio.

Evala

10.06.2007.

SUPA OD KAMENA

Juče tako odem na Čiovo da se okupam sa ovim jednim što radi kod nas. Vozili se sat vremena do Čiova. Ko do Makarske. A niđe paradajza i piletine na plaži. A Čiovo pripada gradu Splitu. Pa samo da neko kaže da split nije metropola, voziš se sat vremena do predgrađa.
Došli mi da se okupamo, vide se cijela kaštela, more čisto, avioni nadlijeću, plaža kamena, i puna dagnji priljepaka i rakova. Znači čisto more. More izmori čovjeka i moraš da jedeš nonstop, i sad poče priča o hrani, o morskoj. Kako se dagnje mogu super pripremiti, kako račiće isto, pa neke male malene ribice a nisu inćuni uhvatiš i pripremiš. A ribica dužine negdje 3 centa. I treba ti da se najedeš jedno 3500 komada. A ne smiju se loviti mrežom nego nemam pojma kako. Pa onda priljepci, a to je ono boje kamena, i oblika kamena, što stoji na kamenu zaljepljeno, a i na kitovima isto. Navodno i taj priljepak zna bit ukusan. Al isto moraš jedno 50 kila da skidaš šarafcigerom da bi dobio dvajs deka mesa. Da rezimiram, sva ta hrana koja je sada high class spiza, je pravo jebena za naći, uloviti, očistiti i pripremiti, a još teže se najesti od toga.
Usporedio bi to s žabljim batacima, da ne ispadne da prozivam dalmatinsku kuhinju. Mislim žablji bataci su izuzetno ukusni, al je hrana toliko besmislena i surealna. Uhvatiš 50 žaba i otkineš im noge a ostalo baciš, iako nogu ima najmanje, i pripremiš to i kažeš "mmmmmmm".
Ne sumnjam da su sve ove perverzije ukusne za jesti. I ne bile  kolko se izjebeš da ih spremiš. Nego mene zainteresira ZAŠTO bi neko lovio ribicu od 3 centa, fatao ljigave žabe ili trijebio 2 mikrograma mesa iz jedne dagnje. Razlog je siromaštvo. Poslije ratno prijeratno, inflacijsko ili čisto božije. Nema šta drugo čovjeka natjerat da se jebe oko tako malo hrane, i tako nezahvalne hrane osim agonije gladi i neimaštine. I ne može me niko ubijediti da je ovo meso ukusnije od janjetine, koja ima 70% iskoristivog mesa na sebi, jednostavno ga nađeš u štali, zakolješ pripremiš i ispečeš, a sve u roku po dana. E pa dragi gurmani, vi koji jedete jaja od riba (kavijar, bljak) da vam kažem da su te vaše perverzije prehrambene progurali partizani za vrijeme zime '43, samo što je kora drveća u ovo doba "so last year" iako vjerujem da je i ona "ukusna". Jeble vas dagnje

dodatak:

Supa od kamena postoji. Ima jedan šupljikavi kamen u moru, u koji se zavuku raznorazne beštije morske (niejdna veća od po centa), i to se skuha i ima okus kao da je riblja juha (aha, i ja sam usisivač).
Zovite me buržuj, al rađe bi svoju nogu pojeo nego to

09.06.2007.

SVAKA BI ME MAJKA POŽELILA ZA ZETA

  Image Hosted by ImageShack.us

Baš sam sretan,
tako sretan što te imam,
zato ti kažem hvala,
a hvala je Tefal Supergliss na češkom

07.06.2007.

FAQ

Ako imaš trudnu ženu. Hipotetički gledano. Debelu poguziju i mahalušu. I ta žena želi sve da zna? Ono baš poželi kako samo trudnica može poželiti. Hoće li joj se dijete roditi kao svezak žutog tiska, ili samo sa, recimo, diskretnim logom časopisa Story ili Expresa na, recimo, guzici?

I može li se, (varijacija na temu), roditi sa logom widowsa ako je baš ono strašno, kako samo trudnice požele, želi da zna šta ti to kucaš na kompjuteru?

I ako ja poželim, kako samo trudnica poželi, da je udarim u glavu, hoće li se moje dijete (hipotetički gledano) roditi s jačom desnom rukom?

I hoće li mi se strašno jesti krastavci?


Noviji postovi | Stariji postovi

LIPO LI JE LIPO LI JE

TAČNO VRIJEME
SPLIT
BUSOVAČA
<< 07/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031



KARIKE

AUTOR
Kontinentalac je jak kao dvadeset žena.
Kao dvadeset velikih žena

HIT TJEDNA

TIŠINA

MATE MIŠO KOVAČ -PUCAO U SRCE RANIO RUKU