beats by dre cheap

NO NO NO NO FUDBAL

Ja sam drogiran. Opijen sam do boli. Juče sam bio već malo nervozan, a sinoć sam se malo štrecnuo. Danas cijeli dan strepim i osjećam lagani pritisak na čelo (s unutrašnje strane. znači "oleč")
Kad sam bio klinac, od nekih trigodine-pa donedavno, u najmanju ruku, a i u onu drugu, bolila me kita za fudbal i nogomet (im. infantilno: lopte). U mojoj ulici su svi ganjali te lopte sa originalnim polufudbalima što se nakon par nevještih udaraca raspadne na svih 32 dijela (dio gore dole). Kad god ne bi imali šta pametnije radili, uzeli bi ruksake, stavili li ih na sedam stopa cipele broja 37 udaljenosti, podijelili se (naravno nepravedno svaki put) i raspičili lopte na male. Meni je da budem iskren vazda ta lopta bila bezveze. Većinom sam bio golman ako ne bi bio na klupi. Jebote lopta.
"Dodaj dodaj jebemu. Evo me slobodan. Nabaci! U for! Korner! Aut! Faul! Pičko!"
Sve sam to znao govoriti sigurno kotiran kod suparničkog gola jer mi se nije dalo trčati i razrađivati neke taktike.
Nisam imao dvije lijeve noge, u to sam siguran, jer svaki put kad bih kupovao patike ili cipele bila je po jedna desna i jedna lijeva, obično istog broja no nikako da svaladam tehnike te primitivne igre. Nisam znao da pimplam pa sam uvijek bio na golu kad se igra viktorije.
"Aj ti brale" znali su mi podrugljivo reći.
"Aj daj loptu" Znao bi odgovoriti nesigurno
"1,2,3, e jebemti mater i loptu. Nije dobro napuhana jebemti. Daj opet. 1,2... e jebem ti sumpora (to smo psovali ko mali. sad znam puno bolje da psujem). Aj ja ću branit"
"Aj brani" odgovoriše u glas svi sigurni u mohu odluku.

A kad sam jednom reko tati da bi volio bit golman jer sam hitar i štajaznam, on mi reko "Đe ćeš bit golman jebo te golman. Budi napred neđe. Igraj košarku.." I zato mu hvala.
Kad se ovako sjetim tih mladalačkih sranja, skontam da u stvari nisam nikad ni obraćao pažnju za tim sportom. Trudio sam se da upamtim sve akcije Dine i Roberta Bađa, Bebetovo slavlje, Ronald Kumanove najjače udarce i Rud Gulitovu frizuru da bi mogo lafo da budem kuul.
NI sad nemam bolej mišljenje o fudbalu osim da je to još jedan opijum za narod i razlog da se žena razbije što nije zamijenila baterije na daljinskom, da se mali maltretira da bjesomučno trenira u lokalnom klubu, da se ljudi dobro pošoraju kad izgube ili pobijede i vrhunac svega, da se sve smeće gurne ispod tepiha za vrijeme trajanja mundijala i eura pa i srednjobosanske treće lige sa NK Busovačom iz Busovače i NK Žepčem iz Žepča i ostalim antoninima.

Sve do juče kad sam se nadrogiro opijumom za mase.
Danas oblačim dres i navijam. Pljunuću na sve svoje ideale i jebavati sudiji krvavu majku i razrađivati akcije. Derat se na teve ko da je živ, pjenit se u ćoškovima ustiju, i vrlo vrlo vjerovatno, napit se ko guzica da ne znam đe sam.

Tuku naši, al tuku i partizani

LIPO LI JE LIPO LI JE
http://alabrale.blogger.ba
20/06/2008 09:28