beats by dre cheap

REAL LIFE

Kada odem na sjever uvijek se mentalno pripremim. Pripremim se da ću potrošit kišu božiju, većinom na alkohol. Pripremim se da ću jesti sranja u sitne sate jer gdje god da se uvalimo da spavamo (kod prijatelja kojima se zahvaljujem ovom prilikom) niko ne kuha, a neki nemaju ni dovoljan broj suđa. Samo usuho i upekareno.
Najviše se pripremim da moram da odgovaram na dva ili rijetko tri pitanja. Na prvo je odgovor "jučer", na drugo "sutra", a na treće, ako ga ima odgovor je "evo...kod tebe?".
Sa najbližim poznanicima, prijateljima i drugarima se ispričam, njih ima recimo deset. S njima u dva ribara, za šankom, po stanovima i ostalim intimnim mjestima razglabam o svemu i svačemu, i većinom se ta priča svede na težinu i kukanje u trijeznom stanju, i totalno pozitivno rasulo u stilu one scene iz "Lock stock..." kad se napijemo.
Sa ostalima, da se ne uvrijede, priča se svede na ovo troje.
"EEEEEEEEEeeeee otkud ti? Kad si došao? Kad ideš?" i ako u blizini nema kakvog alkoholnog pića, priča na tome i ostane i u tom trenutku se učini jedan idiotski pokret imitacije rukom slušalice telefona koja se prinese licu sa izrazom "e javiću ti se, čujemo se".
S nekima se čujem, s većinom ne.
Godi mi da se tako pozdravljam i tako komuniciram, a da budem iskren velika većina srdačnih ljudi i nije tako srdačna nego je takva rutina u gradu. Ova nesretna generacija nema šta drugo reći između sebe tako da su ova tri najbezbolnija i gotovo odaju osjećaj prisnosti. Da me se nebi odrekli nakon ovoga što pišem moram da kažem da ima i takvih ljudi kojima je drago što te vide iz nekog razloga al su ih ovi prvi nesretni naučili da se ne isplati ulaziti u druge duže rasprave.
Ta tri su apsolutna istina za mene bila. No ima i jedno četvrto pitanje. Odnedavno i sve češće.

Prelazim na čobaniji most, popio par piva, idem na ćevape u peticu kad naiđe jedan poznanik sa faksa. Zove se Kkkk k kenil. (ime sam namjerno promijenio, to jest dodao sam dva slova viška na ime i pokušao da izimitiram njegovo mucanje).
Tako ja na mostu i kaže meni Kkkenil "eee pa-ha đesti otkud ti, šta-ha-ihima?"
Ja odgovorim "Evo...kod tebe?"
"Kaahad si do-o-o-ošo?"
"Ma juče"
"Kadiideš-š?"
"Sutra, radim u ponedeljak" (primjetiti kako sam namjerno proširio rečenicu sa par adekvatnih uzrečica i priloškom odredbom za vrijeme i jednim glagolom da ljepše zvuči)

e sad pošto smo bili u prolazu i svak je žurio svojim putem, nije bilo zgodno da mijenjamo brojeve telefona jer nismo toliko bliski bili na faksu. Taman da se okrenemo zadnji put i pokažemo onaj pokret kad se imitira slušalica kad Kenil:

"Eeeee ima li Fejsbuk?!?"
"Nemam, obriso sam"
"Joooooo levata." odgovori mi Kkkkenil

LIPO LI JE LIPO LI JE
http://alabrale.blogger.ba
18/08/2008 10:49