beats by dre cheap

KAPITALIZAM

Kad čovjek počne da puši cigarete većini je najgori prvi dim. Obzirom da se ne može postepeno početi pušiti, nego se jednostavno udahne jedan dim od starijeg fakina iz komšiluka, starijeg brata, prerano odrasle vršnajkinje iz razreda ili se ispuši cigareta neke odvratne škije iza plasta, većina ljudi ovako reagira. Prvo, reska bol u grlu, grčenje grudnog koša, podizanje dijafragme i skupljanje pluća pokušavaju da izbace otrov iz organizma. Nekima još dođe i zlo i manta im se od šoka. Simptomi relativno kratko traju.
Čovjek takav kakav jeste, ne posustaje u svojim nakanama da se propuši. Uporno pali jednu za drugom, dok se organizam ne navikne na novi užitak a tijelo prestane da se bori protiv otrova. U toj fazi prvi dim je najbolji. Trovanje se ne prepoznaje kao opasnost za tijelo nego kao ptičje mlijeko i nektar bogova. Svježi šamar nikotinske inekcije, pogotovo ujutru uz kavu, poslije seksa ili prije trolejbusa, smanjenje krvnog pritiska, blaga kontrolirana slabost u glavi, te spori izdisaj, daju čovjeku par sekundi više posvećenosti samom sebi. Osjećaš se dobro iako žmirkaš jer ti dim grize oči i boriš se da uhvatiš svježi zrak.
Tako uživaš neko vrijeme. Super ti je. Kontroliraš svoju ovisnost. Držiš se jedne kutije dnevno. Ne pušiš jednu na drugu, ne miješaš cigarete. Imaš svoje od kojih "ne kašlješ", druge ti "ne leže", nisu ti "gorke". Živiš u zabludi da gospodar svog tjela i da si persona čelične volje.
Nisi.
U trećem stadiju, kada organizam prestane tražiti zadovoljstvo nego traži svoju dnevnu dozu nikotina bez kojeg ne funkcioniraš, nije ti prvi dim najbolji. Najbolji su na sredini cigarete. Najpuniji. Najsočniji. Što više pušiš to sve više cijeniš onih par milimetara prije filtera, pa kad ga ispušiš zafrljaciš ga negdje. Tučeš ga u pepeljaru desetak puta da se "utrne". Prvi dim dođe kao trailer za film, teaser. Dobar je ali nije to to. Nije puni ugođaj. Kako cigareta gori tako se katran i nikotin koji se uvlače u pluća talože na ostatku duhana u cigareti i talože se na stijenke. Zato cigareta smrdi kad se ostavi na pola pa nastavi pušiti.

Ista je stvar sa kapitalizmom. Naslijedio je prethodne sisteme koji su se pokazali svakakvim, ali ponajmanje pogodnim lihvarima i prevarantima, lopovima i kastama. Kad se pojavio ošamario je ljude kao mokra čarapa. Dao im lažnu slobodu i nadu u bolje sutra dok to bolje sutra ne bude odgovaralo ovim gore.
Onda su svi navikli na njega. Plivali su veselo kao ribe u oceanu dok je bilo resursa i snage.
A danas kad smo ovisni o njemu, jedina varijanta je tjerati do kraja. Nema izlaska iz vesele vrteške kapitalizma. Oni koji se izvuku pobjegnu glavom bez obzira a takvih je malo.
Ostali se jedva sjećaju onog prvog naboljeg dima. Ostaje samo gorak okus katrana u ustima i statistički velika šansa da se život okonča opakom neizlječivom bolesti uzrokovanom baš onim prvim bezazlenim dimom.



P.S. i nepušači su najebali također

LIPO LI JE LIPO LI JE
http://alabrale.blogger.ba
03/03/2009 14:31